Vlatka Kalinić
Spolni čin, kroz kršćansku leću, potpuno je i obostrano predanje. Iz te perspektive doista je mučno gledati kako se spolnost tumači kao potreba koju treba zadovoljiti. Glad utažiš sendvičem, svrbež počeškaš noktima, pa bi valjda i seksualni nagon trebalo riješiti na sličan način. Ako ne ide drugačije, riješi to sam sa sobom.
Među katolicima postoje oni koji priznaju samo jedini mogući odgoj, strogo čisto hodanje i apstinenciju do braka, ali postoje i oni koji drže da djecu treba učiti i o kontracepciji, spolnim bolestima i realnostima svijeta u kojem žive. Međutim čak ni najliberalniji u toj skupini ne bi nikad pristali da se nišne seksualne prakse i 72 različita roda prikazuju kao poželjan ili uobičajen životni izbor.
Kirk nije bio senator ni guverner, nije donosio zakone. Bio je meta jer je javno govorio ovo vjerujem, ovo branim, ovome se nadam. Političara ubijaš da promijeniš vlast, svjedoka ubijaš da uništiš ideju. Atentator je birao trenutak javnog svjedočenja da dokaže kako je govor opasan po život.
Roditelji zaboravljaju da najbolji interes djeteta nije uvijek ono što dijete želi, nego ono što će ga naučiti životno važnim lekcijama. Ljubav je ponekad dopustiti da dijete padne na ispitu, a ne pomoći mu da izbjegne posljedice. Zadaća je učiti dijete kako se nositi s neuspjehom, a ne varati sustav.
Ako se bilo koju skupinu, pa i vjernike ili branitelje, sustavno stigmatizira, onda je posrijedi diskriminacija, čak kad su oni dvotrećinska većina. Kad im se kaže da ne mogu biti uvrijeđeni jer su “prejaki“ i “povlašteni”, tada glasno podsjećaju da i oni itekako imaju pravo na zaštitu. Ne svojih osjećaja, nego dostojanstva i vrijednosti.
Kao da osoba ne može biti vjernik, a istodobno racionalna, profesionalna i poštena. Vjernik na poziciji suca ima dvostruku odgovornost, zna da nepravedna odluka ne bi bila samo profesionalni propust nego i moralni grijeh. No čak i oni koji tvrde da je vjera kontraindikacija za sudačku dužnost moraju vidjeti kako je osporavanje sposobnosti na temelju izbora bračnog druga nakaradan udar na profesionalni integritet.
Razlika između domoljuba i koristoljuba je u tome što prvi poznaje zahvalnost, a drugi ne može voljeti ništa što mu ne koristi. Nalik djetetu koje roditelje grli samo kad mu daju novac, a prezre ih kad mu kažu ne. Domoljub osjeća duboku zahvalnost za slobodu koju su za njega drugi izborili. Za ljepote koje je baštinio i za jezik na kojem sanja. Iz te zahvalnosti raste osjećaj odgovornosti i spremnost na žrtvu. Da vrati što je primio, pa i više od toga.
U postu odjednom progovaraju sve druge razine bića. Na površinu izlaze neutažene čežnje, potisnuti strahovi, zatomljena nada. Glad ogoljuje dušu do onoga što stvarno traži, a to nikad nije samo hrana. Mistici su znali da kad izostane utjeha, valja ostati gladan i vjeran.
Pretplatite se na naš newsletter
Već više od desetljeća moguće je zakonski zanijekati biološku stvarnost i legalizirati osobnu istinu. Kao da tek sada shvaćamo što smo dopustili – zakon je na taj način afirmirao ideju da osoba može biti zarobljena u krivom tijelu. Ali kako si se našao u krivome tijelu? I tko je Taj koji bi ti ga greškom dodijelio?
Uzinić je most onima koji su na rubu i nemaju problema s Bogom, ali imaju s Crkvom. I to je najvažnije poslanje Crkve.
Molitelji tu nisu protivnici. Dio su iste borbe, samo na različitim frontama. Dok Uzinić otvara vrata onima koji su otišli, molitelji drže liniju s onima koji su ostali. A krunica je za njih duhovna korekcija pasivnom, zbunjenom i iscrpljenom muškarcu našeg vremena.
Generacija koja je odrasla uz bežični internet i emocionalnu validaciju u obliku digitalnih srca, ta vječna djeca odgađanje osamostaljivanja pretvaraju u nacionalni sport. Generacija je to formirana u radikalno drugačijem svijetu od onoga koji bi ih trebao pripremiti za obranu domovine. Autoritet je za njih agresija, a zahtjev za disciplinom oblik nasilja.
Zajedništvo na koje Thompson poziva nije samo horizontalno “mi Hrvati”, ono je i vertikalno: “mi pred Bogom”. Vjerski motivi u stihovima i na videozidovima podcrtavaju razmeđu dvaju svjetova i put svjetlosti kojim treba krenuti.
Za pola milijuna ljudi on nije samo izvođač, on je povratak domu, svojima i Onome gore. I melem za rane o kojima možda ne mogu govoriti, ali mogu pjevati zajedno.
“Prozor života” nije potaknuo napuštanje djeteta, kako to zagovornici pečaćenja samostanskog zida pokušavaju servirati. Vjerojatno ne bi s istom strašću tvrdili da postojanje vatrogasnog izlaza potiče ljude da zapale zgradu, ili da postojanje hitne pomoći povećava broj prometnih nesreća, iako je logika tu ista. Stvarnost ionako često nije logična.
Ulazak u tuđe živote, osobito one javno izložene, često je tek odraz emocionalne pustoši u vlastitom. Preko ekrana posežemo za tuđim pričama kako bismo nahranili ono što u stvarnosti više ne nalazimo. Kad su nam odnosi postali plitki, kad više nemamo prijatelja kojem možemo povjeriti vlastiti lom ili nas više nitko ne poziva da čujemo njegov, tražimo bliskost ondje gdje nas najmanje košta.
Umjesto samih slika, nju zanima ono što slika obećava. Uzbuđuje ju atmosfera, ton glasa, pogled i napetost iščekivanja. I više od svega, osjećaj da je žena s kojom se poistovjećuje u toj priči stvarno željena. Njezin je put do uzbuđenja zbog toga u pravilu dulji, ali i dublji. Ona i u erotici prije svega traži odnos, a odnosa bilo koje vrste u stvarnosti je sve manje.
Pornografija mijenja mozak. Kao i svaki drugi superstimulans, djeluje snažnije od prirodnih nagrada. Dopaminska eksplozija kod gledanja pornografije vrlo često nadmašuje onu koja se događa kod stvarnih seksualnih odnosa.
Prefrontalni korteks, dio mozga zadužen za donošenje odluka, izlaganjem pornografiji sve slabije funkcionira. To doslovno znači da onome koji gleda slabi samokontrola, sposobnost da razmišlja dugoročno i donosi zdrave odluke.
INTROSPEKT by Vlatka Kalinić: Ni slobodni ni vezani – ljubav bez odgovornosti i brakovi koji to nisu
U vezi u kojoj sve izgleda kao brak, ali se ne zove tako, nije lako pogledati istini u oči. Da je ljubav dar koji se potvrđuje kroz izbor, svakim danom. Ako netko nije spreman izabrati te do kraja, možda nije pitanje koliko još treba čekati, nego koliko još dugo smiješ sebe prešutjeti. Nitko ne želi biti usputna stanica, privremeno rješenje.
Ženski se genij krije u sposobnosti da vidi srcem, da se stvori prostor za drugoga i da ljubi do kraja. U njemu je evanđelje nježnosti i zrcalo ljubavi. Ono što ona vidi, pretvara u odnos. A ona stalno vidi. Tuđu bol, neizrečeno, vidi ono što nitko drugi ne vidi. I zato tako lako izgara, jer sve osjeća i sve prima k srcu.
Elon Musk primjer je čovjeka koji je izgubio svaku mjeru. On koji svim silama želi produžiti vlastiti život – propušta jedini način na koji to zaista možeš učiniti: živeći ga za drugo biće.
Zato ako zažive tvornice ljudi budućnosti, naš je najveći zadatak zaštititi “organsko” roditeljstvo. A naš najveći čin otpora je donijeti dijete na svijet iz predanja. Iz čežnje da se daruje, a ne posjeduje.
To je kad trudnoća nije devet mjeseci nelagode, nego devet mjeseci zajedništva. Kada znaš da svako srce koje ti kuca pod rebrima – nije tvoja imovina, nego poslanje. To je kad muškarac nije korisnik maternice, nego čuvar svetog prostora.
Vjernicima jest mjesto u politici – samo ako znaju kome najprije pripadaju. Ne stranci, pa ni narodu. Prvo Bogu. Sve dok ta pripadnost ostaje temeljna, moguće je djelovati u političkom prostoru bez da postaneš njegov zarobljenik.
Prvi dan kad se vraćaš na posao nakon porodiljnog dopusta i ostavljaš dijete – u tebi se slomi nešto što nijedna količina novca, statusa i časti ne zakrpa. Gledaš to malo biće koje pruža ruke za tobom, a ti okrećeš leđa jer „moraš“.
Papa sjedi s predsjednicima, ali i s prognanicima. Sveti Otac ne posjeduje vojsku, ali ga slušaju generali. Ne kontrolira granice, ali ga primaju lideri. Svoju moć i utjecaj ne temelji na sili i ucjeni – zato ga slušaju i oni koji su otvrdnuli na prijetnje. On gradi mostove kada svi drugi grade zidove.
Papa Franjo je svojim djelovanjem razoružao logiku osude koja se često skrivala iza brige za moral. Upozoravao je da osuda grijeha prečesto postaje opravdanje za odbacivanje grešnika.
Umjesto pitanja: „Što si učinio?“, postavljao je pitanje: „Gdje te boli?“
Umjesto: „Jesi li dostojan?“, pitao je: „Zašto si ostao sam na putu?“
Umjesto stvarne povezanosti imamo plaćene zamjene za bliskost, algoritamske odnose i duboko ukorijenjen strah od toga da budemo stvarni. Vanjski nam svijet svakako otežava građenje odnosa, no veći je problem što to naš unutarnji svijet svesrdno sabotira. Agenti te sabotaže zovu se strah i oholost.
Što uopće znači “kvalitetan muškarac”? Za suvremenu ženu to je visoko funkcionalni paradoks: Samouvjeren, ali ne i narcisoidan. Ambiciozan i uspješan, ali njoj uvijek dostupan. Snažan i muževan, ali njoj poslušan. Intelektualno snažan ali joj se ne suprotstavlja. Uklapa se savršeno u njen već izgrađen život. Jednorog.
Postoje pjesme koje su zarazne, i one koje su istinite. “Šamar” Hladnog piva je i jedno i drugo.Pjesma iz koje vrišti bijes, nemoć, frustracija i nasilje – s punim pravom – izaziva nelagodu. Napisana iz pozicije muškarca zlostavljača s kojom se nitko nikada ne bi smio moći poistovjetiti. Nema emocije, nagona ili osobne rane koji…
Izvještavanje s lica mjesta ispred osnovne škole u Prečkom gdje se dogodio stravičan zločin, ubojstvo dječaka i ranjavanje učiteljice i djece, na novinarku HTV-a Vlatku Kalinić djelovao je poput životne prekretnice i odlučila je nakon toga temeljito promijeniti pogled na svoj život. Pokazala je to prvo na društvenim mrežama tj. kako ona voli kazati “izašla…
Ako je netko mislio da je “Popcast” rezerviran samo za svećenike, duhovnike i muškarce, onda se prevario, jer su vrata ovog duhovnog podcasta širom otvorena i ženama, pa je urednik i voditelj Darko Pavičić ugostio Vlatku Kalinić, donedavnu novinarku HRT-a i od ovoga tjedna kolumnisticu portala Vjerujem.hr. Razgovarali su o njezinom odlasku s televizijskih ekrana,…
Hrvatska voli podjele. Uvijek smo na nekom bojištu – lijevi protiv desnih, progresivni protiv konzervativnih, “moderni” protiv “nazadnih”. I jedne i druge vidimo svake prve subote na gradskim trgovima. Oni kojih je manje, obično su bučniji – kako na trgovima, tako i u javnom prostoru. No obje strane imaju svoju tihu većinu i nešto što…
Od sutra nova kolumnistica portala Vjerujem.hr je Vlatka Kalinić, donedavna novinarka Hrvatske radiotelevizije. U kolumni “Introspekt by Vlatka Kalinić” iz tjedna u tjedan obrađivat će aktualne teme u vezi obitelji, braka, muško-ženskih odnosa, poziciji žene u današnjem svijetu, a sve iz perspektive žene, majke, supruge, profesionalne novinarke te praktične i aktivne vjernice u Katoličkoj crkvi….