HODOČASNIČKE STAZE

Gospa se ukazala slijepoj i nijemoj pastirici u malome mjestu u Bretanji u Francuskoj nakon čega je ona odmah ozdravila

Dvanaestogodišnja djevojčica, slijepa i nijema od rođenja, molila je krunicu. Iznenada joj se ukaže Blažena Djevica Marija i traži od nje da na ovom mjestu bude čašćena/štovana. Istoga trenutka Jeanne je mogla čuti i govoriti.

Autor: Fra Karlo Lovrić
event 22.03.2025.
Photo: sanctunotredametouteaide.catholique.fr

Querrien, malo mjesto u Bretanji (Francuska) s oko 1.800 stanovnika nalazi se 25 km od mora i četrdesetak kilometara od Saint-Brieuca između Merdrignaca i Loudeaca. U njemu se nalazi svetište Gospe Svake Pomoći i smješteno je na mjestu koje je svjedočilo o više ukazanja Blažene Djevice Marije. Gospa Svake Pomoći je bretonsko svetište kojemu je Crkva priznala autentičnost Gospinih ukazanja. Priznanje vrijedi za cijelu Bretanju. Što se događalo u Querrienu?

15. kolovoza 1652. godine (na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na Nebo) Jeanne Courtel (1641. – 1703.), dvanaestogodišnja pastirica, slijepa i nijema od rođenja, molila je krunicu. Iznenada joj se ukaže Blažena Djevica Marija i traži od nje da na ovom mjestu bude čašćena/štovana. Istoga trenutka Jeanne je mogla čuti i govoriti. Msgr. Denis de La Barde, biskup Saint-Brieuca, pozvao je 11. rujna 1652. godine na razgovor Jeanne i imenovao dvojicu ispitivača od kojih je jedan bio rektor Querriena.

I sam se uputio na mjesto ukazanja, ispitao više svjedoka pod zakletvom i stekao pozitivno mišljenje o ukazanjima. Blagoslovio je također kamen temeljac za kapelicu koju je tražila Blažena Djevica Marija.

Geografsko središte Bretanje Querrien je jedno od glavnih hodočasničkih mjesta gdje kapelica iz 18. stoljeća, izvor sv. Gala i izvor na polju ukazanja privlače brojne turiste. Querrien je prozvan malim bretonskim Lurdom. Gospino ukazanje službeno je priznala Crkva za cijelu Bretanju.

Na molbu lokalnih vlasti neki su istraživači uspjeli objelodaniti vrlo staru prošlost Querriena. Otkrili su da su rimske legije zauzele ovo područje oko 300. godine. Ova okupacija je bila na početku izgradnje jedne važne rimske prometnice između Carhaixa i Quimperléa prelazeći selo Querrien. Bila su tu i dva vojnička kampa: jedan na Île à Vent i drugi na Kérévenu.

Župa Querrien duguje svoje ime sv. Kérienu rođenom u Galskoj zemlji u prvoj polovici V. stoljeća. Učenik i drug sv. Kénana pristao je barkom na obali Léon à Cléder na sjeveru Finistère gdje je sagradio samostan. Nekoliko godina poslije sv. Kénan je dopustio sv. Kérienu da se povuče u samoću, u samotište. Oko 475. stiže u okolicu Querriena i tu je utemeljio zajednicu. Kasnije se vraća u Cléder gdje umire oko 490. godine ostavljajući iza sebe Landguerrien, odnosno teritorij Kériena.

574. sv. Kolomban i dvanaest njegovih irskih drugova iskrcali su se na mjestu koje se sada zove Bretanja. Vrlo brzo su podigli brojna samotišta i opatije. Nekoliko godina poslije pristigli su i drugi navjestitelji evanđelja, među kojima se ističe sv. Gal. Uskoro je oratorij postao kapelicom… Ali je stiglo vrijeme nesreće kad je kapelica srušena, a kip izgubljen.

610. sv. Gal osniva samotište Montrel u Langastu. Zabrinut za život mjesnih stanovnika učinio je da se pojavi izvor u Querrienu, „da ljudi mogu mijesiti kruh“. Sagradio je isto tako jedan oratorij i napravio je kip Djevice s Djetetom

Legenda kaže da je sv. Gal, prijatelj i drug sv. Kolombana, bio jedan od redovnika VI. i VII. stoljeća koji su napustili samoću da bi išli propovijedati evanđelje u poganskim krajevima. Boravio je u Querrienu. Tamo je sagradio oratorij koji će posvetiti Gospi i učinio je da iz suhe zemlje proključa izvor bistre i čiste vode. 1652. godine Svetišta je nestalo, ali je izvor nastavio teći i ostalo je ime sv. Gala.

U ovom selu živjela je čestita obitelj Courtel. Imala je gluhonijemu kćer Jeanne koja se rodila 1641. godine. U popodnevnim satima 1652. godine – bio je četvrtak – Jeanne je čuvala ovce na livadi Les Fontenelles. Primijetila je iznad zemlje blizu izvora jednu ženu u bijelo obučenu (nošenu) na svijetlim oblacima. Žena je imala oko glave svjetleću aureolu.

 I odjednom, prvi put nakon rođenja Jeanne Courtel je čula glas koji je tražio jednu ovcu iz njezina stada. Isto tako, prvi put je izgovorila nekoliko riječi: „Ovce nisu moje nego moga oca. Ako on hoće dati jednu ovcu, ja se s time potpuno slažem.“

„Vrati se svojim roditeljima i zatraži od njih jedno janje za me.“

Jeanne je odmah poslušala i pred svojim iznenađenim roditeljima objasnila što se dogodilo. „Vrati se k ovcama, kaže otac, veoma zbunjen i reci Gospođi da ćemo joj dati cijelo stado.“

Ovo je bio prvi susret djeteta s Gospom. Druga ukazanja su slijedila. Gospođa se predstavila kao Djevica Marija i izrazila je djevojčici Jeanne (Žani) svoju volju da se podigne kapelica na mjestu spomenutoga sv. Gala. Da je u tome ohrabri, rekla joj je da će tamo naći ispod zemlje zakopani drveni kip koji je napravio sv. Gal u vrijeme dok je boravio u Bretanji 610. Poslije iskopavanja nađen je kip na mjestu, kako je to Gospa rekla.

 Rektor Audrain, profesor na pravnom fakultetu u Parizu, te apostolski bilježnik koji je u tijeku raznih ukazanja, dugo su ispitivali djevojčicu i nakon toga poslali je biskupu u St. Brieuc, msgr. Denisu de La Barde, doktoru na Sorboni. I sam biskup se uputi u Querrien i blagoslovi prvu kapelicu. Jeanne Courtel je umrla 1703. godine. Pokopana je u koru kapelice. Godine 1934. umjesto parketa stavljene su betonske ploče. Župnik Daboudet obavio je iskopavanja da nađe posmrtne ostatke Jeanne Courtel. Sarg je nađen blizu ograde kora. Jeanne Courtel bila je pokopana u koru, ali kor je bio smanjen prigodom posljednje obnove.

Iznenadni događaji

Četvrtak, 15. kolovoza 1652. Jeanne Courtel, dvanaestogodišnja pastirica, gluha i nijema, čuvala je svoje ovce na livadi Fontenelles. Oko šest sati dok je molila krunicu, iznenada joj se ukazala Djevica i rekla:

„Ja sam izabrala ovo mjesto da bude čašćeno; želim da mi se napravi kapelica usred ovoga sela i da tu dolaze ljudi i da mi se mole.“

Jeanne još nije razabrala što se događa i bila je istoga trena ozdravljena i dolazi do prvog dijaloga. Djevica Marija pita:

„Dražesna pastirice, daj mi jednu ovcu.“

„Nisu moje, to su ovce moga oca.“

„Vrati se k roditeljima i pitaj za me jedno janje.“

„A tko će čuvati stado?“

„Ja, ja ću čuvati tvoje ovce!“

Tada se Jeanne brzo uputi k roditeljima koji su bili iznenađeni kad su čuli da njihova kćerkica može govoriti. Jeanne kaže:

„Oče, došla je jedna Gospođa da me vidi i tražila je jedno janje.“

„Ah, moje dijete, jer je Gospođa učinila da možeš govoriti, dat ćemo joj cijelo stado“, odgovori otac.

„Ona je također rekla da treba kopati u La Mare da se nađe zakopani kip koji je zagubljen poslije dugo vjekova.“

„I što je još tražila?“

„Rekla je da je Djevica Marija i da joj treba sagraditi kapelicu usred sela da bi mogli dolaziti hodočasnici koji će je častiti.“

Otac male Jeanne ostao je zaprepašten. Ali pred sobom ima dokaz istinitosti činjenica: Njegova Jeanne je govorila i mogla čuti kao i sav ostali svijet. Tada je on izjavio:

„Ako je sve to istina, tražit ćemo u biskupa da nam dopusti sagraditi svetište Blaženoj Djevici Mariji.“

Djevica je ponovo očitovala želju da se kapelica sagradi u središtu Qurriena i da tu dolaze mnogi moliti.

20. kolovoza 1652. kip koji je načinio sv. Gal nađen je na mjestu zvano La Mare sv. Gala sukladno riječima koje je izgovorila Marija. Ovaj kip od drveta bio je sačuvan i u dobrom stanju kroz 1.000 godina zahvaljujući vodi Svečeva izvora.

11. rujna 1652. msgr. Denis de La Barde, biskup Saint-Brieuca priznao je ukazanje.

Kad je proveo ispitivanje i službeno priznao autentičnost događanja, 20. rujna 1652. blagoslovio je i postavio kamen temeljac za buduću kapelicu koja će se zvati Gospa od Svake Pomoći. Kapelica je bila sagrađena između 1652. i 1656. U njoj se nalazi grob Jeanne Courtel koja je umrla 1703. godine.

1779. kapelicu su proširili da bi mogla primiti svijet koji je stalno pristizao. 14. kolovoza 1950. bilo je više od dvadeset tisuća hodočasnika prigodom krunjenja kipa Blažene Djevice Marije od Svake Pomoći. 1968. sagrađen je prostrani trijem za vanjsku proslavu koji može primiti 15.000 osoba. 1981. bilo je otvoreno „prihvatilište hodočasnika“ s dvadesetak kreveta za skupine u prolazu i ljude koji su tu željeli provesti vikend.

10. rujna 2000. kard. Lustiger, pariški nadbiskup, blagoslovio je nove dogradnje na svetištu.

Godine 2002. bila je proslava 350. obljetnice Ukazanja Blažene Djevice Marije Jeanne Courtel.

Ovih posljednjih godina otvoren je veliki prostor s 1.000 sjedećih i 8.000 stajaćih mjesta pa je moguće održavati ne samo misna slavlja nego i razne skupove.

MOLITVA GOSPI OD SVAKE POMOĆI 

Sveta Djevice Marijo, Gospo od Svake Pomoći, dolazimo preda te u Querrien. Dolazimo iz svih krajeva naše zemlje bretonske i udaljenijih mjesta. Susrećemo te na ovome mjestu gdje je sv. Gal navijestio Veselu vijest Isusa Krista.

Među nama si ozdravila jedno bolesno i siromašno dijete. Sveta Majko Božja, udostoj se da zadobijemo milost jednostavnoga srca i usudimo se zvati Boga svojim ocem, milost siromašnog srca da podijelimo radost s našom braćom, milost jakoga srca da podnosimo trpljenje i opiremo se zlu. Dolazimo kao hodočasnici, o Marijo, pokaži nam put koji vodi k Isusu. Amen.

Veliki oprost je 15. kolovoza, dan bolesnika, nedjelja poslije 8. rujna kao i prva nedjelja u listopadu.

Querrien je mjesto stalnog hodočašćenja.

Izvor: Hodočasničke staze, fra Karlo Lovrić

Pročitaj više

HODOČASNIČKE STAZE

Kardinal Daniélou rekao je za nju: „Najpoznatija osoba našega stoljeća nije Ivan XXIII. niti general Charles de Gaulle, nego Marta Robin.“

HODOČASNIČKE STAZE

Vidjelica, pastirica Benoite iz francuskoga mjesta Lausa, imala je prvo ukazanje Blažene Djevice Marije 1664. g. u svojoj sedamnaestoj godini. Nakon toga Gospa joj se ukazivala još 54 godine, a gotovo tri stoljeća nakon smrti vidjelice mjesni biskup priznao je da su ukazanja bila istinita. Od 4. svibnja 2008. malo mjesto Laus u francuskim Visokim…

Sv. Ivan Pavao II. zaputio se u Lurd na svoje posljednje putovanje, kao bolesnik i nemoćnik. Donio je Mariji samo jednu ružu iz Rima. Došao je tražiti zdravlje, moliti i napiti se lurdske vode. Ozdravio nije, doskora je preminuo, ali je imao duboko iskustvo:„Bijaše jedna od najljepših svetkovina mojega života“