„Jedna od poznatih osoba mi je, nakon što je nakon mnogo godina pobijedila shizofreniju, rekla da je tijekom nekoliko godina doživljavala svoj život kao poniranje u tamu. Jednog je dana na dnu ponora otkrila rudnik gdje je bilo blago. Nikada ga ne bih otkrila da se je trudila izići iz ponora grebući prema površini. Površina je plitko postojanje. Mračni ponor može postati rudnik, bunar s dnom ispunjenim živom vodom. U prijelomnom trenutku Knjige o Jobu pojavljuje se himna mudrosti, u kojoj čitamo o rudniku koji na dnu skriva neprocjenjivo blago. Tijekom ukazanja u Lourdsu Marija je rekla Bernardi da kopa blatnu obalu rijeke Gave tako dugo dok nije došla na čisti izvor; na kojemu je od 1858. registrirano gotovo sedam tisuća neobjašnjivih ozdravljenja. I sva su se dogodila pjesmom popraćenom „Ave Maria“. Može se čak i u blatu doći do čista izvora ljubavi ako se ne ustaje. Takvo kopanje po blatu kao proba i isporuka znanja o sebi samomu kao čovjeku“.
Augustyn Pelanowski, „Josipov dom“ (Figulus, Koprivnica)
