A. Pelanowski: Kako na dnu ponora otkriti rudnik s blagom ili u blatu doći do čista izvora ljubavi?

„Jedna od poznatih osoba mi je, nakon što je nakon mnogo godina pobijedila shizofreniju, rekla da je tijekom nekoliko godina doživljavala svoj život kao poniranje u tamu. Jednog je dana na dnu ponora otkrila rudnik gdje je bilo blago. Nikada ga ne bih otkrila da se je trudila izići iz ponora grebući prema površini. Površina…

Autor: Vjerujem.hr
event 20.12.2024.
Photo: Pixabay

„Jedna od poznatih osoba mi je, nakon što je nakon mnogo godina pobijedila shizofreniju, rekla da je tijekom nekoliko godina doživljavala svoj život kao poniranje u tamu. Jednog je dana na dnu ponora otkrila rudnik gdje je bilo blago. Nikada ga ne bih otkrila da se je trudila izići iz ponora grebući prema površini. Površina je plitko postojanje. Mračni ponor može postati rudnik, bunar s dnom ispunjenim živom vodom. U prijelomnom trenutku Knjige o Jobu pojavljuje se himna mudrosti, u kojoj čitamo o rudniku koji na dnu skriva neprocjenjivo blago. Tijekom ukazanja u Lourdsu Marija je rekla Bernardi da kopa blatnu obalu rijeke Gave tako dugo dok nije došla na čisti izvor; na kojemu je od 1858. registrirano gotovo sedam tisuća neobjašnjivih ozdravljenja. I sva su se dogodila pjesmom popraćenom „Ave Maria“. Može se čak i u blatu doći do čista izvora ljubavi ako se ne ustaje. Takvo kopanje po blatu kao proba i isporuka znanja o sebi samomu kao čovjeku“.

Augustyn Pelanowski, „Josipov dom“ (Figulus, Koprivnica)

Pročitaj više

Pojam „kulturološko kršćanstvo“ znači – voljeti plodove, ali prezirati korijen. Slušati božićne pjesme, diviti se zvonima i katedralama, a istodobno ne slušati Riječ Božju zapisanu na stranicama Evanđelja. Biti poput smokve koju je Isus prokleo – imala je lišće, ali nije imala ploda.

Razlika između domoljuba i koristoljuba je u tome što prvi poznaje zahvalnost, a drugi ne može voljeti ništa što mu ne koristi. Nalik djetetu koje roditelje grli samo kad mu daju novac, a prezre ih kad mu kažu ne. Domoljub osjeća duboku zahvalnost za slobodu koju su za njega drugi izborili. Za ljepote koje je baštinio i za jezik na kojem sanja. Iz te zahvalnosti raste osjećaj odgovornosti i spremnost na žrtvu. Da vrati što je primio, pa i više od toga.

Novi zavjet gotovo uopće ne govori o posljednjim danima Isusove majke, Blažene Djevice Marije, pa se o Marijinu kraju života i smrti govori uglavnom kroz vizije pojedinih kršćanskih mistika, poput Anne Katharine Emmerich, katoličke blaženice, čije su vizije objavljene u knjizi „Život Blažene Djevice Marije“, koja je dobila crkveni imprimatur, a na hrvatskom ju je otisnula „Naklada sv. Antuna“ iz Zagreba.