Gotovo svako jutro Vesna Ribarić, pravnica u mirovini, s još pokojim volonterom kreće u obilazak grada. Traži i pronalazi beskućnike, izgubljene, pa i neke već pomalo odustale od života i bilo kakve želje za poboljšanjem. 2020. započela je s pomaganjem stradalima od potresa, da bi nakon toga pokrenula građansku inicijativu „Od srca do srca“ koja preko Facebook stranice putem velike mreže podupiratelja sakuplja hranu, higijenske potrepštine i odjeću koju potom nosi potrebitima. U posljednje vrijeme Črnomerec je mjesto gdje ih pronalazi. Vesna i njezini volonteri pravi su mobilni tim; oni osobe u potrebi poznaju po imenu, obilaze mjesta gdje ih mogu naći, razgovaraju s njima, nastoje ih potaknuti da prime pomoć i zatraže ju. Među njima je i Marijan Ožegović, čovjek koji je prošao put beskućništva, a danas je to iza njega te pomaže drugima. Vesna je zapalila prvu adventsku svijeću za one „koji su na hladnom i bez ičega“. Na prosvjedima koje organizira i putem društvenih mreža neprestano ponavlja da klupa nije krevet i ulica nije dnevni boravak. Apelira na institucije i medije. Priznaje da su priče različite i da ima i onih koji su vlastitim odabirima urušili svoj život… no to nije razlog da se ne nastoji pomoći svima koji to žele. I dok prva adventska svijeća gori, ja sam na toplom, svega imam u izobilju… pa i onoga što se skuplja za potrebite tijekom došašća, a to su razne potrepštine i slatkiši. Nazvat ću sutra Vesnu i provjeriti gdje se mogu naći s njom i predati svoj dar. Jer Onaj kojega čekam kaže da će spasiti siromaha koji uzdiše/ nevoljnika koji pomoćnika nema… i pritom računa na mene.
BESKUĆNIČKI ADVENT NA ČRNOMERCU (Tempore Adventus III. Ps 72, 12-14)
Gotovo svako jutro Vesna Ribarić, pravnica u mirovini, s još pokojim volonterom kreće u obilazak grada. Traži i pronalazi beskućnike, izgubljene, pa i neke već pomalo odustale od života i bilo kakve želje za poboljšanjem. 2020. započela je s pomaganjem stradalima od potresa, da bi nakon toga pokrenula građansku inicijativu „Od srca do srca“ koja…
Pročitaj više
„Crkva koja ljubi, koja ne postavlja granice ljubavi, koja ne poznaje neprijatelje koje treba pobijediti, nego muškarce i žene koje treba ljubiti. To je Crkva koja je danas potrebna svijetu. To je Crkva koja je potrebna Rijeci i našoj domovini“, poručio je nadbiskup Uzinić.
Razgovor se neće ograničiti samo na Simoninu prošlost, nego na njezino snažno i autentično duhovno iskustvo življenja sa živim Bogom iz dana u dan kroz njezin obiteljski život sa suprugom Stanislavom i djecom te kroz bolesti i kušnje koje je prate na njezinu putu.
Nicko je desetljećima udarao ritam svijeta, svirao pred stotinama tisuća ljudi, živio na rubu slave i umora. Ali jednoga dana, kad su svjetla pozornice utihnula, čuo je glas koji nije dolazio iz zvučnika: „Ne čini od Kuće Oca mojega kuću trgovačku!“ Taj glas probudio je njegovo srce. I počelo je čišćenje.