BOG U AUTOBUSU: Je li on samo stranac koji pokušava stići kući ili suputnik koji ide s nama u ‘autobusu života’ – u gužvi, u nesigurnosti, u našim lutanjima

Na prvi pogled ovo djeluje kao provokacija. Ali u dubini, stihovi pjesme Joan Osborne otvaraju jedno od najvažnijih pitanja ljudske duše: je li Bog dalek, nedodirljiv, skriven u nebeskoj slavi – ili je On netko tko nam je bliz, tko dijeli našu svakodnevicu i naše križeve?

Autor: P. Anto Bobaš
event 28.08.2025.
Photo: Pixabay

Devedesetih godina svjetske ljestvice osvojila je pjesma američke kantautorice Joan Osborne pod naslovom One of Us (Jedan od nas). Pjesma je postavila pitanje koje je mnoge šokiralo: „Što kada bi Bog bio jedan od nas? Baš jadnik poput nekog od nas? Samo stranac u autobusu, koji pokušava stići kući?“

Na prvi pogled, stihovi djeluju kao provokacija. Ali u dubini, pjesma otvara jedno od najvažnijih pitanja ljudske duše: je li Bog dalek, nedodirljiv, skriven u nebeskoj slavi – ili je On netko tko nam je bliz, tko dijeli našu svakodnevicu i naše križeve?

Bog koji je postao čovjek

Kršćanski odgovor jasan je i snažan: Bog je u Isusu Kristu zaista postao „jedan od nas“. To je središnja istina naše vjere – utjelovljenje. Onaj koji je stvorio svijet rodio se u siromaštvu betlehemske štalice. Hodao je prašnjavim cestama, bio gladan i žedan, umoran i odbačen. Na kraju je završio na križu – prezren, popljuvan, raspet kao zločinac.

Za mnoge, i tada i danas, to je neprihvatljivo. „Kakav je to Bog koji završi na križu?“ pitaju se ljudi. A ipak, baš u toj sablazni skriva se ljubav: Bog je toliko ljubio svijet da je dao svoga Sina, da nijedan koji u Njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni (Iv 3,16).

Bog koji dijeli naše patnje

Ovu istinu snažno evocira i film „Silence“ (Šutnja) redatelja Martina Scorsesea (2016.), snimljen prema romanu japanskog pisca Shusakua Endoa.

Film prikazuje strašne progone kršćana u Japanu u 17. stoljeću. Svećenici i vjernici morali su pogaziti lik Krista kako bi se odrekli svoje vjere. Ako bi odbili, mučitelji bi pred njihovim očima mučili nedužne kršćane.

U završnoj sceni filma, svećenik koji je javno zanijekao Krista – da bi spasio druge od mučenja – umire prirodnom smrću. Dok njegovo tijelo spaljuju po budističkom obredu, kamera otkriva njegovu ruku u kojoj, skriven, drži mali križ što su mu darovali mučenici. To je potresna slika: Krist ostaje prisutan i u slabosti, i u padu, i u tišini ljudske nemoći. Bog koji dopušta da ga gaze, Bog koji dijeli našu bol – upravo to je Bog kršćana.

Bog koji ide s nama

Zato stih Joan Osborne: „Samo stranac u autobusu, koji pokušava stići kući…“ može nam biti podsjetnik. Jer Bog nije daleki promatrač, nego suputnik. On ide s nama u „autobusu života“ – u gužvi, u nesigurnosti, u našim lutanjima. On nas vodi kući – u Očevo srce.

Kada pogledamo križ, pitamo se: „Je li to zaista Bog?“

Da, upravo to je Bog. Bog koji ne vlada silom, nego ljubavlju. Bog koji ne ostaje daleko, nego se utjelovljuje i postaje bliz. Bog koji dopušta da ga čovjek prezre i odbaci, ali samo zato da bi pokazao da njegova ljubav nema granica.

Vjera koja daje nadu

U tome i jest veličina kršćanske vjere: u svijetu koji često Boga želi udaljiti, svesti na ideju ili mit, kršćanstvo donosi drukčiju istinu. Naš Bog je Bog koji je postao čovjekom. Bog koji nas spašava križem. Bog koji u ranjenosti otkriva puninu ljubavi. Bog koji je postao „jedan od nas“ – da bi nas poveo k sebi, u život koji ne prestaje.

To je naš Bog – Emanuel, Bog s nama.

Pročitaj više

“Svojim činom medicinske sestre i tehničari iskazali su jasan stav da za njih postoji samo jedna obveza, nadahnuta izvornom vjernošću medicinskomu pozivu i poslanju, a to je zaštita života i zdravlja, u ovome slučaju onoga najranjivijeg, života nerođenoga djeteta”, navodi se u očitovanju Zagrebačke nadbiskupije zdravstvenim djelatnicima u obrani života, koje prenosimo u cijelosti.

Budući da su vjerni mrtvi na putu čišćenja također članovi istog općinstva svetih, možemo im pomoći, između ostalog, stječući za njih oproste, da bi tako bili olakšani od vremenitih kazni za grijehe, navodi Katekizam Katoličke crkve.

Hubert kao nestašni mladić i strastveni lovac ni za najveće blagdane ne bi propustio lov loviti. Loveći tako i na Veliki petak, naiđe na vitorogog jelena, a u sam čas kada ga je htio strelicom usmrtiti, ugleda mu usred zlatnog rogovlja svjetao križ i čuo je poziv na obraćenje, te da ode do biskupa Lamberta.