Četiri važne preporuke koje je mons. Dražen Kutleša izrekao na ređenju novog gospićkog biskupa

Zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša bio je ove subote suzareditelj na ređenju biskupa mons. Marka Mede

Autor: Vjerujem.hr
event 20.12.2024.
Photo: Luka Batelic/Pixsell

Izazovi suvremenog svijeta, na koje smo pozvani odgovoriti pastirskim svjedočenjem, raznoliki su i zahtjevni. Na općoj kulturološkoj razini jasno je kako trendovi nisu skloni vjernicima, osobito kršćanima. Upravo zato želim istaknuti četiri preporuke svetog Vinka Lerinškog koje Vam mogu poslužiti kao čvrsti temelji u Vašem budućem poslanju:

1. Čuvaj ono što ti je povjereno! 
Polog vjere blago je koje smo primili, a ne izmislili. Povjereno nam je zlato nauka katoličke vjere koje treba čuvati čisto i neokaljano, štititi od zastranjenja i predati budućim generacijama u njegovoj izvornosti. Kao biskup, pozvani ste biti čuvar tog pologa vjere – ne njegov utemeljitelj ni vlasnik, nego vjerni povjerenik koji prenosi ono što je primio od Gospodina i Crkve. Ova služba zahtijeva duhovnu budnost, ljubav prema istini i odlučnost u suprotstavljanju svakom obliku iskrivljavanja nauka. Vaša služba nije samo privilegij, nego i sveta odgovornost pred Bogom i narodom koji Vam je povjeren.

2. Čuvaj čistoću nauka! 
Uloga pastira nije u stvaranju nekog novog nauka, nego u produbljivanju razumijevanja primljenog. U vremenu kada se vjera suočava s izazovima relativizma i subjektivizma, Vaše poslanje nužno će biti usmjereno na očuvanje čistoće i jasnoće nauka razlučivanjem božanskog od ljudskih interpretacija. Neka Vaša riječ bude svjetionik na uzburkanim morima suvremenih izazova, a Vaš primjer potvrda vjernosti Kristu. Kao biskup, pozvani ste biti mudri pastir koji vodi svoje stado prema sigurnim obalama istine ne dopuštajući da ga odnesu valovi prolaznih ideologija ili zbunjujućih teorija.

3. Prilagođavaj teološki izričaj, a ne nauk! 
Crkva neprestano odgovara na potrebe vremena prilagođujući vlastiti izričaj razumijevanju suvremenog čovjeka. Razumijevanje istine raste, a u tom procesu „pastir mora biti spreman na autentičnu smjelost“ čuvajući sam nauk nepromijenjenim. Kao pastir pozvani ste govoriti riječi koje će razumjeti današnji čovjek, ali koje će u sebi nositi vječnu istinu Evanđelja. Papa Benedikt XVI. to je duboko izrazio riječima: „Ne posjedujemo istinu kao stvar, već pripadamo istini, ona je živi Bog koji nastavlja govoriti.“ Neka u tom duhu Vaše propovijedanje i djelovanje donose Evanđelje Kristovo svakoj osobi na razumljiv i privlačan način. U osluškivanju Duha Svetoga koji neprestano govori svojoj Crkvi, Vaša riječ neka bude svjetlo koje raspršuje tamu i sol koja suvremenom čovjeku daje prepoznati okus zdravih duhovnih stvarnosti u njegovoj potrazi za smislom i istinom.

4. Radi na razvoju nauka, a ne na promjeni! 
Razvoj crkvenog nauka nije samo moguć, nego i potreban, no taj razvoj mora biti odraz odanog slušanja, svetog čuvanja i vjernog izlaganja objavljene istine. Samo tako može pomoći dušama vjernika. Kao što biljka raste i razvija se, ali uvijek ostaje ono što jest po svojoj naravi, tako se i nauk Crkve treba razvijati i vjernici rasti u razumijevanju spoznaje predanih stvari i riječi ujedinjeni i vođeni Duhom Svetim. Kao biskup, bit ćete pozvani osigurati da ovaj rast bude svijetao i plodonosan, ali uvijek u skladu s apostolskom tradicijom i vječnom istinom Evanđelja. Vaša služba neka bude usmjerena prema unaprjeđivanju razumijevanja pologa vjere, ali bez kompromisa koji bi narušili njegovu autentičnost.

Pročitaj više

„Crkva koja ljubi, koja ne postavlja granice ljubavi, koja ne poznaje neprijatelje koje treba pobijediti, nego muškarce i žene koje treba ljubiti. To je Crkva koja je danas potrebna svijetu. To je Crkva koja je potrebna Rijeci i našoj domovini“, poručio je nadbiskup Uzinić.

Razgovor se neće ograničiti samo na Simoninu prošlost, nego na njezino snažno i autentično duhovno iskustvo življenja sa živim Bogom iz dana u dan kroz njezin obiteljski život sa suprugom Stanislavom i djecom te kroz bolesti i kušnje koje je prate na njezinu putu.

Nicko je desetljećima udarao ritam svijeta, svirao pred stotinama tisuća ljudi, živio na rubu slave i umora. Ali jednoga dana, kad su svjetla pozornice utihnula, čuo je glas koji nije dolazio iz zvučnika: „Ne čini od Kuće Oca mojega kuću trgovačku!“ Taj glas probudio je njegovo srce. I počelo je čišćenje.