Već kod začeća, ali osobito kod rođenja otkriva se ljudski život u svoj krhkosti i upućenosti na druge. Dijete ne može bez najbližih, osobito u tim nježnim mjesecima svoga života. Bez majke ili osobe koja će ju zamijeniti dijete bi umrlo. Ono ne bi moglo samo opstati. To je u isto vrijeme i tajna ljudskog života. Čovjek je biće koje je upućeno na drugoga i potrebno je ljubavi. Ako je dijete okruženo ljubavlju osjeća se sigurnim i njegov život teče u sigurnosti i miru. Ljubav je potvrda ljudskog života. Divno je osjetiti prihvaćenost i ljubav od okoline u kojoj čovjek živi. To je osjećaj pripadnosti i zaštite. Nasuprot tome je osjećaj nesigurnosti i pomanjkanja ljubavi kad netko živi u grubim okolnostima gdje se često gladuje za znakovima ljubavi. U tome je tajna sretnog ili nesretnog, osmišljenog ili praznog života. A mnoge ljudske egzistencije lišene su te ljudske ljubavi i zato ima na svijetu mnogo onih koji su duhovno hendikepirani, tj. lišeni takvog iskustva prihvaćanja i ljubavi.
Blažena je Djevica Marija bila željeno dijete, izmoljeno dijete. Svake godine 8. rujna slavimo blagdan njezina rođenja, tzv. Mala Gospa. Željeli su je i s ljubavlju dočekali njezini roditelji Joakim i Ana, i pratili su je tom ljubavlju već od začeća, pa onda osobito od rođenja i potom dalje u životu. Njezina svetost je i odraz njihove ljubavi i svetosti. Međutim, upravo zato jer je Marija izmoljeno dijete kod starijih roditelja koji dugo nisu imali djece, ona je najprije Božji dar, Božje dijete. Ona je osjećala tajnu Boga kao Oca. Tako su je prihvatili i njezini roditelji.
Tajna Marijina rođenja nas upozorava da je to i prva istina ljudske egzistencije: i prije nego što roditelji žele dijete, i prije nego što su uopće svjesni da je došlo do začeća, Bog kao Otac i Roditelj imao je to u planu. On je svako ljudsko dijete nosio u svom srcu i okružio ga svojom ljubavlju koja nikada zatajiti neće. Vjerujemo iz biblijske poruke da je život Božji dar. Na stanovit način u tom daru sudjeluju zemaljski roditelji. Ali, ono duhovno i osobno, ono jedinstveno i besmrtno što zovemo ljudskom dušom, principom života, to je naposredni dar Boga Stvoritelja i Oca. Duboka vjernička svijest te Božje ljubavi može u duhovnom životu pomoći svakom čovjeku da se oslobodi od rane svoga djetinjstva gdje je možda bilo moguće da su ljudi zatajili u ljubavi ili nisu znali ljubiti svoje dijete koliko je to ljudskom srcu potrebno.
Uz blagdan rođenja Marijina rado se sjećamo činjenice da je svaki čovjek i prije nego što su zemaljski roditelji mogli biti svjesni novoga života pod srcem majke, i prije nego što su taj život mogli prihvatiti i s ljubavlju prigrliti, najprije Božje dijete koje Bog kao Otac od prvog časa začeća želi i ljubi, ima u svome planu i drži na svome krilu. Prema tome svatko od nas je željeno, voljeno ljudsko biće. Primat te ljubavi pripada Bogu kao Ocu i Roditelju svakog čovjeka. U tu nas je ljubav došao uvjeriti Isus. A od tog Božjeg očinstva dobiva svoj smisao i ljepotu svako ljudsko očinstvo i majčinstvo, svako roditeljstvo.
Kad bi svaki roditelj nastojao ostvariti volju Božju u prihvaćanju djeteta koje mu je iz ruke Božje povjereno, sigurno bi onda bili sposobniji da odgovore potpunije i savršenije na taj poziv kojim u ljubavi trebaju svoje dijete učiniti sretnim, tj. zaogrnuti ga sigurnošću i mirom.
(Fra Zvjezdan Linić bio je dugogodišnji kolumnist “Večernjeg lista” i ovo je jedna iz niza njegovih kolumni.)
