Nalazimo se u petom tjednu Korizme ili Velikog preduskrsnoga posta svete Četrdesetnice. I to ove godine, svi kršćani na svijetu, koji se inače ne ravnaju po istim kalendarima, svi istoga dana slavimo Uskrs, pa analogno tome i u isto vrijeme držimo preduskrsnu post ili Korizmu ili Četrdesetnicu. I gle čuda, baš ove godine kada se obilježava 1700 godina od prvog nicejskog crkvenog koncila 325. godine, kada su se biskupi još tada jedne zajedničke kršćanske Crkve, sabrali u Niceji kod Carigrada i definirali neke uredbe i pravila za cijelu Crklvu, među kojima i o datumu slavljenja Uskrsa – najvećeg i jedinog bitnog blagdana kršćana.
Povijest i kvarljivi ljudski elemenat htjeli su da se kršćanska Crkva tijekom povijesti unutar sebe razdijeli, čak dotle da se razdijelilo i slavlje samoga Uskrsa prema različitim izračunima i kalendarima. Kad se dvojica braće posvadi, kad proradi ego i ljudska grešnost, tada čovjek pomalo zaboravi na ono bitno i sve manje bitno postane važnije – sve kako bi netko bio više u pravu.
Skandalozno je i apsurdno da 1700 godina poslije nicejskog sabora kršćanske crkve ne slave Uskrs istoga dana. Nebitno je danas iz kojeg razloga i koji je kalendar ispravniji, ili astronomski točniji ili tko je prvi što promijenio, tko je koga nasamario. Možemo zamisliti izraz Kristova lica kako s neba gleda na svoju djecu na zemlji kako svatko svoga dana slavi njegovo uskrsnuće, kako je im je važniji izračun kalendara i tko je prvi i pametniji nego ON sam – koji im je svima darovao oproštenje grijeha i mogućnost vječnoga života upravo po svojoj smrti i uskrsnuću.
Ovdje bi se mogla dobro primijeniti stara narodna poslovica koja kaže ‘Dobar je Bog koji nas drži ovakve na zemlji’. Možemo zamisliti pripadnike drugih religija, npr. muslimane, židove ili hinduiste kako se možda i podsmjehuju toj velikoj kršćanskoj religiji ljubavi u kojoj je toliko podijeljenih crkava koje se ne mogu dogovoriti ni kojega će dana slaviti svoju temeljnu svetkovinu. Bez obzira na sva povijesna, sociološka pa i teološka opravdanja ovih podjela, ona ostaju uvijek samo ljudska opravdanja i djelo nesavršenog čovjeka. Kad bi nam svima Bog bio na prvom mjestu, brzo bi nestala naša ljudska mudrovanja i podjele, a Bog bi se uistinu radovao na svoj Uskrs.
Izvor: Duhovna misao HRT
