Krštenje Gospodinovo blagdan je kojega slavimo na treću nedjelju po Božiću. Ovaj blagdan, iz današnje perspektive ide u slijed blagdana jer smo nedavno proslavili rođenje Gospodina našeg Isusa Krista. Tko Isusa krsti, tko Ga može krstiti i zar Njemu treba krštenje?
Liturgijska čitanja ove godine stavljaju pred nas Lukin izvještaj o krštenju Gospodinovu. Ulomak započinje s onim likom koji nam je donedavno „vikao“ da pripravimo put i poravnamo staze jer će doći Gospodin, isti onaj lik koji je u majčinoj utrobi prepoznao tog Gospodina, isti onaj lik za kojega su mnogi mislili da je Krist. U pola teksta tog lika nestaje. Nakon što postavi sebe u odnos s Isusom, Ivan nestaje iz ulomka.
U Ivanovo vrijeme bilo je mnogo sljedbi koje su krštavale ljude na Jordanu, biblijski i povijesno važnoj i svetoj rijeci za izraelski narod, a ta su krštenja imala ulogu obraćenja, početka novog i drugačijeg života. Evanđelisti se slažu da je Ivanovo krštavanje bilo za oproštenje grijeha, zbog čega je i zavrijedio naziv Krstitelj. Ako je Ivan krstio za oproštenje grijeha, koja je svrha Isusova krštenja kada grijeha nije poznavao, a kamoli učinio?
Isusovo krštenje zapravo je proslava, proslava ustoličenja Njega kao Mesije. Nastaje kao odgovor narodu iz prvih riječi ovog evanđeoskog ulomka koji se pitaju tko li je Krist, ali i proširen odgovor tom istom narodu. Odgovor tako proširen da su se nebesa rastvorila, Duh Sveti sišao u vidljivu liku, a glas Gospodnji s neba objavio Sina svoga ljubljenoga.
Iz ovog evanđeoskog ulomka ne znamo je li Ivan krstio Isusa, ali nam ostala evanđelja to donose. Tim načinom izbacivanja Ivana iz daljnjeg teksta, Luka kao da nas upućuje da je ovdje granica dvaju Zavjeta: Starog koji završava Ivanom i Novog koji započinje Isusom. Ivan je odigrao važnu ulogu u Isusovu životu. Sigurno i mi imamo dragih ljudi koji su i u našim životima odigrali važne uloge, nešto započeli ili nas u nešto uključili i nakon toga nestali iz naših života. Sjetimo se ovih dana ljudi koji su odigrali ulogu Ivana Krstitelja u našem životu, koji su bili na počecima naših životnih etapa. Saznajmo i naš datum krštenja, našeg krstitelja, nazovimo naše kumove, pitajmo roditelje kako je to bilo.
S ovim blagdanom završava božićni liturgijski ciklus i započinje vrijeme kroz godinu. Vrijeme koje dolazi pred nas, točnije osam tjedana do korizme, nastojmo iskoristiti i proživjeti u duhu krštenja, novog početka. Zaokreta koji u cijelosti mijenja smjer našega razmišljanja i kretanja. Mijenjajmo naše odnose s drugima, mijenjajmo naš odnos s Bogom, mijenjajmo naš život nabolje, na svetije i na sretnije da i mi jednom čujemo „Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!“
Izvor: Fra3
