Sveti Blaž bio je liječnik. Zbog čestita života vjernici i svećenici odabrali su ga za biskupa u Maloj Aziji u vrijeme teških progona kršćana. Današnji obred blagoslova grla veže se uz predaju o njegovom polaganju ruku na dijete kojem je u grlu zapela kost. Učinio je znak križa i molio je Boga da dijete oslobodi te kosti te je doživio uslišanje. Nakon toga je zamolio da Bog to učini svaki put onome tko mu se u molitvi i vjeri obrati u njegovo ime.
Blagoslov grla kao obred pojavljuje se u IV. stoljeću, a korištenje svijeća pri molitvi znak su blizine blagdanu Svijećnice. Obred nazvan grličanje vrši se nakon svete mise.
Svećenik s dvjema svijećama pristupi vjerniku i moli: “Po zagovoru sv. Blaža, biskupa i mučenika, oslobodio te Bog od bolesti grla i svakog drugog zla!” Taj je blagoslov takozvana blagoslovina u Katoličkoj Crkvi. Kod blagoslovina Crkva moli Božju pomoć u raznim potrebama, a po zaslugama Isusa Krista i zagovoru svetaca.
Sveti je Blaž u IV. stoljeću umro mučeničkom smrću braneći svoju vjeru. Postoje brojne legende vezane uz život sv. Blaža. U tim je legendama taj svetac branio siromašne i potlačene. Upravitelj tog područja na kojem je djelovao biskup Blaž zatvorio ga je jer se Blaž nije htio pokloniti poganskim bogovima i raznim ga je mučeničkim tehnikama pokušavao izmoriti te ga je na više načina pokušavao ubiti.
Prije nego što je Blažu odrubljena glava, on se glasno pomolio da svima kojima se razboli grlo, a koji pred Bogom zazovu njegov zagovor, molitve budu uslišane. Iznad njega se pojavilo svjetlo i začuo se glas: ‘Ja sam Bog koji te dosad proslavio i svoju će milost dijeliti onima koji budu slavili tvoju uspomenu.’ Tako je sv. Blaž mučeništvom pokazao svoju ljubav za Krista.
Crkva lik sv. Blaža vjernicima nudi ne samo kao zaštitnika od bolesti grla i svakog drugog zla, već kao uzor vjernosti Isusu Kristu i u najvećim nevoljama te kao primjer kršćanskog služenja bližnjemu.
Sveti Blaž ili Vlaho život je završio mučeničkom smrću 317. godine. Odrubljena mu je glava koja se kao najdragocjenija relikvija od 972. godine čuva u Dubrovniku kojemu je i zaštitnik 1051 godinu.
Izvor: HKM
