U samostanu sv. Franje u Bijelom Polju svečano je 30. kolovoza 2026. proslavljen dijamantni jubilej redovničkoga života šest sestara: s. M. Brigite Luburić, s. M. Terezine Zelić, s. M. Dionizije Šarčević, s. M. Ruže Hrkać, s. M. Ivanke Bošnjak i s. M. Benedikte Luburić. Šezdeset godina njihova redovničkoga života postalo je prigodom zahvalnosti Bogu za dar poziva, vjernost i sve ono što su tijekom desetljeća utkale u život Crkve, Družbe i ljudi kojima su bile poslane.
Uoči jubilejske proslave slavljenice su se tijekom dva dana duhovno pripremale za ovo posebno slavlje. U pripravi su ih pratili fra Mario Knezović, gvardijan i župnik župe sv. Petra i Pavla u Mostaru, i fra Andrija Majić. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je fra Mario Knezović u koncelebraciji sa dva svećenika. Slavlje je započelo procesijom u kojoj su jubilantkinje, sa zapaljenim uljanicama i u pratnji provincijske predstojnice s. Franke Bagarić, pristupile oltaru poput mudrih djevica – kao znak budnosti, predanja i zahvalnosti za dar poziva koji su prije šezdeset godina prihvatile.
U homiliji, nadahnutoj evanđeoskim pozivom da se prihvati Kristov jaram, fra Mario Knezović govorio je o životnom putu sestara koje su svoj život izručile Bogu i služenju drugima. Podsjetio je na riječi proroka Izaije: „Dragocjena si u mojim očima, vrijedan si i ja te ljubim“, istaknuvši kako se te riječi mogu prepoznati i u životu šest slavljenica koje je Bog pratio kroz sve godine njihova redovništva.
Govoreći o njihovih šezdeset godina redovničkoga života, istaknuo je da su svojim predanjem „spajale nebo i zemlju“ – molitvom, radom, žrtvom, ljubavlju i brigom za čovjeka. U vremenu koje često vrednuje vidljivost, uspjeh i javno priznanje, njihovo je svjedočanstvo upravo suprotno: vrijednost života ne mjeri se poznatošću ni ljudskim priznanjima, nego vjernošću, darivanjem i tihim služenjem.
Posebno se osvrnuo na njihovu spremnost da vlastito vrijeme, slobodu i planove stave u službu Boga i drugih. „Bili ste u službi kad nije bilo zgodno“, poručio je slavljenicama, zahvaljujući im za godine provedene u molitvi, radu, žrtvi i služenju najmanjima.
Osvrćući se na njihove godine života i na promjene koje one donose, fra Mario ih je ohrabrio da i u novim okolnostima prepoznaju ljepotu svoga poziva. Kada fizičke snage više ne dopuštaju ono što se nekada moglo činiti, ostaju molitva, trpljenje, predanje i ona mala djela ljubavi kojima se i dalje može pridonositi Božjoj slavi. Pozvao ih je da budu radosne i da svoje iskustvo i mudrost nastave darivati zajednici.
„Sjećajmo se prošlosti sa zahvalnošću, živimo sadašnjost s entuzijazmom, veselimo se budućnosti s povjerenjem“, zaključio je homiliju riječima svetoga pape Ivana Pavla II., ostavljajući slavljenicama poruku da i nakon šezdeset godina njihova života i poziva pred njima ostaje prostor za novu radost i novo darivanje.
Nakon homilije jubilantkinje su pred provincijskom predstojnicom i okupljenom zajednicom obnovile svoje redovničke zavjete, ponovno potvrdivši svoj trajni „da“ Bogu i pozivu kojemu su vjerno služile kroz šest desetljeća.
Na završetku misnoga slavlja provincijska predstojnica s. Franka Bagarić uputila je slavljenicama riječi čestitke i zahvalnosti. Istaknula je da šezdeset godina redovničkoga života nije tek jedno životno razdoblje, nego šezdeset godina svakodnevnoga odgovora na Božji poziv, šezdeset godina u kojima je ono prvo „da“ trebalo iz dana u dan iznova potvrđivati.
„Danas ne slavimo samo godine koje su prošle. Slavimo prije svega Božju vjernost koja vas je pratila tijekom svih tih godina“, poručila je s. Franka, podsjetivši na sve ono što se ne može izmjeriti statistikama ni zapisati u izvješćima: brojne molitve, susrete, tihe žrtve, odricanja i mala djela ljubavi koja su ostavila trag u životima mnogih ljudi.
„Plodovi vašega djelovanja, drage sestre, ne mogu se izmjeriti statistikom niti zapisati u izvješćima. Oni ostaju zapisani u ljudskim srcima i u vječnosti“, istaknula je provincijska predstojnica.
Zahvalila im je za sve godine njihova predanja, za molitve, prihvaćena poslanja, spremnost na nove izazove i svjedočanstvo koje i danas nastavljaju pružati svojim životom. Posebno ih je ohrabrila da i u godinama koje dolaze svojim iskustvom, molitvom, mudrošću i radosnim prihvaćanjem života nastave obogaćivati zajednicu.
U slavlju je sudjelovala i vrhovna predstojnica s. Veronika Verbič, zajedno sa s. Petrom Bagarić, zamjenicom vrhovne predstojnice, te s. Marijom Angelikom Medinom, savjetnicom iz Južnoameričke provincije, i s. Nadijom Coppa, članicom Družbe Klanjateljica Krvi Kristove iz Italije. Sestre iz Vrhovne uprave boravile su u Hercegovini nakon sudjelovanja na Plenarnom vijeću Družbe u Visokom te su svojim sudjelovanjem dodatno obogatile jubilejsko slavlje i izrazile zajedništvo cijele Družbe.
Vrhovna predstojnica s. Veronika uputila je jubilantkinjama čestitku i zahvalila im za njihovih šezdeset godina darivanja. Istaknula je kako je u njihove živote utkano mnogo lijepih događaja, ali i trenutaka trpljenja, križa i žrtve, koji su svi zajedno postali dijelom njihova prinosa Bogu.
Posebno je dirnula njezina radost zbog riječi jedne od slavljenica koja je rekla da je najsretnija upravo toga dana. U toj je jednostavnoj rečenici prepoznala ljepotu jubileja: nakon šezdeset godina vjernosti pozivu može se s zahvalnošću pogledati unatrag, ali i s radošću živjeti sadašnji trenutak.
Jubilejsko slavlje bilo je tako više od spomena na protekle godine. Bilo je to slavlje Božje vjernosti i milosti koja je kroz šest desetljeća pratila živote sestara, ali i slavlje njihova odgovora – tihoga, ustrajnoga i velikodušnoga „da“.
U zahvalnosti za sve što je bilo, u radosti zbog onoga što jest i s povjerenjem u ono što dolazi, zajednica je šest dijamantnih jubilantkinja povjerila Božjoj ljubavi i zagovoru Blažene Djevice Marije i sv. oca Franje.
U duhu franjevačke radosti i sestrinskoga zajedništva, slavlje je nastavljeno u samostanskoj blagovaonici, gdje je zajedničko druženje bilo lijep nastavak zahvalnoga i radosnoga dana.
Izvor: ssf-mostar.com
