Kako sve ne bi (p)ostalo patetična pijetistička predstava, nego vanjski izraz istinske unutarnje želje za vlastitom promjenom (na bolje, dakako), bilo bi mudro pomisliti što činimo i jesmo li zaista za to spremni…
– želim li zaista biti bolja osoba i bolji kršćanin?
– je li za mene srce (ljubav) vrednota, ili na to odmahujem rukom?
– jesam li spreman mijenjati se?
– prihvaćam li da je promjena proces?
– jesam li spreman na žrtvu kao cijenu promjene?
– jesam li samodopadan i mislim da je promjena samo izvanjsko pitanje?
– mislim li da sam dovoljno dobar i da nemam što raditi na sebi?
– jesam li kadar proći kroz plamen poniženja, kako bih (p)ostao bolji čovjek i bolji vjernik?
– jesam li spreman prihvaćati druge i njihova nastojanja da budu bolji?
– jesam li spreman bezuvjetno opraštati? Čak i onima koji me preziru?
– shvaćam li da posveta Srcu Isusovu obvezuje na trud?
– jesam li spreman uspoređivati se samo s evanđeljem, a ne s drugima?
– prihvaćam li da rasti u Srcu Isusovu znači rasti u ljubavi koja ne traži uzdarja, prepoznavanje i hvalu?
– znam li da rasti u ljubavi znači rasti u poniznosti?
– jesam li spreman ispovijediti se?
– znam li da moja posveta Srcu Isusovu znači rasti u istini i istinu svjedočiti ljubavlju, bez obzira na cijenu?
– prihvaćam li posvetu Srcu Isusovu kao ozbiljan poziv i zadatak, ili tek kao folklor, jer je prihvatljivo deklarirati se da sam Hrvat i katolik?
– znam li da ova posveta kroz vrijeme treba donijeti plod i u mom životu?
Izvor: Ante Žderić Facebook