Postoji velika sličnost između životnih trenera i duhovnika. Treneri pomažu osobama da prepoznaju svoje probleme i pronađu put koji vodi uspjehu i zadovoljstvu. Duhovnici vode vjernike usmjeravajući ih prema Bogu. I jedni i drugi pomažu osobama, ne donose odluke umjesto njih već ih moraju dovesti do toga da sami shvate što je ispravno a što ne.
1. Koja je bitna razlika?
Kod životnih trenera nema nadnaravne dimenzije. Uspjeh i sreća traže se u okvirima kategorija ovoga svijeta. Ne moramo biti vjernici da bismo imali životnog trenera. Duhovnik vodi vjernike u susret Osobi Isusa Krista. Životni trener može odigrati i važnu ulogu u vjerskom životu osobe ali je ta služba ipak specifična za duhovno vodstvo. Nije pogrešno tražiti rješenja za ovozemaljske probleme. Samo ističem dimenziju prema Bogu koja je bit za nas vjernike.
2. Kad duhovnik postaje životni trener?
Mnoge stvari iz kršćanstva, ako ih krivo shvatimo, mogu poslužiti da ostanemo na razini pukog traženja uspjeha i zadovoljstva. Kad vodstvo vjernike usmjerava na “ovdje i sada” i brojne elemente koji su “opipljivi” od njih stvara konzumente.
Ako se vežemo na osobu duhovnika i sve ono “čudesno” što ta osoba čini onda nas dotični ne vodi Bogu, a od duhovnosti stvara područje opijata. Vjernici više ne misle vlastitom glavom niti ima dubljeg susreta s misterijima vjere. Sve je to zadovoljstvo u kategorijama ovoga svijeta pri čemu neki duhovnici postaju “životni treneri”, a vjernici konzumiraju njihove proizvode.
3. Suočavanje s kritikom
Kad se dovede u pitanje ono što takvi duhovnici čine njihovi sljedbenici reagiraju u velikom buntu, ljutnji i cinizmu. Kakva je to duhovnost? Čime se hranila njihova nutrina?
Da se njihova duša punila Duhom Božjim na kritiku bi reagirali smireno, blago i s razumijevanjem prema onima koji imaju drugačije mišljenje. To je također jedan od kriterija autentične duhovnosti.
4. Neposlušnost
Pogrešno duhovno vodstvo zna dovoditi u pitanje disciplinu, zakone, nauk i vodstvo Crkve. Neke stvari prihvaćaju djelomično kritizirajući i najviše autoritete. “Činimo drugačije jer pastiri krivo određuju. Crkva je u prošlosti drugačije radila”.
Treba biti oprezan. Lako se postane “konzument” ali se teško izlazi iz duhovnih manipulacija.
Zaključak
Boga nema u spektaklu. Kršćanstvo je ozbiljna i zahtjevna stvar. Od nas traži napor. Ne postoje brza, jednostavna i čudesna rješenja. Moramo naučiti nositi svoj križ i rješavati probleme.
Duhovnik nas vodi na putu vjere, djeluje u skladu s odredbama Crkve, pomaže nam da uz životne probleme ostanemo hrabri i vedri.
Cilj našeg rasta je donošenje samostalnih i zrelih odluka te upoznavanje i susret s Osobom Isusa Krista.
Izvor: Don Marin Batur Facebook
