Knjiga “Urlik zvijeri – potpuna povijest heavy metala” Iana Christea, koja je na hrvatskom objavljena 2008., među fanovima metala dočekana je kao enciklopedijsko djelo o jednom od najutjecajnijih i najkontroverznijih glazbenih žanrova. Christe piše kao zaljubljenik: njegov pogled je panoramski, zahvaća od Black Sabbatha i Judas Priesta do Metallice i Slayera, od hair metala do black metala i nu-metala. Knjiga donosi stotine fotografija, anegdote, kronologije, popise albuma i citate iz intervjua.
Time je „urlik“ metala postao ukoričen: ušao je u knjižnice i kulturne preglede, kao da je riječ o legitimnom i ravnopravnom kulturnom nasljeđu. No, dok Christe opisuje „vrata“ kroz koja je metal ušao u društvo – vrata koncerata, sudskih procesa, kulturnih sukoba i globalnih tržišta – Evanđelje ove nedjelje (Lk 13,22-30) pred nas stavlja pitanje: koja su vrata kroz koja ćemo mi ući?
Vrata glazbe i vrata vječnosti
U Evanđelju po Luki Isus odgovara na pitanje: „Gospodine, je li malo onih koji se spašavaju?“ – „Borite se da uđete na uska vrata!“ (Lk 13,24). To je slika odluke. U životu prolazimo kroz mnoga vrata: vrata škole, prijateljstava, ideologija, glazbe. Jedna vrata vode u slobodu i radost; druga u tjeskobu, prazninu i tamu. Glazba je jedno od tih vrata.
Heavy metal je za mnoge bio vrata bunta i traženja identiteta. Njegova snaga jest u energiji, u prosvjedu protiv nepravde, u odbijanju površnosti. Ali često su to vrata koja se otvaraju i prema destrukciji: koketiranju s okultizmom, sotonizmom, kultom smrti. Christeova knjiga to bilježi, ali bez dubljeg pitanja – kamo takva vrata vode?
Evanđelje nas podsjeća: nije svejedno na koja vrata ulazimo. „Širok je put koji vodi u propast“ (Mt 7,13). Glazba koja se poigrava s tamom privlači svjetlima i glasnoćom, ali iza tih vrata ostaje samo praznina.
Uska vrata odnosa s Kristom
Isus jasno kaže da nije dovoljno biti „blizu“: „Mi smo s tobom jeli i pili, i ti si na našim trgovima učio“ (Lk 13,26). Samo izvanjsko poznavanje ne otvara vrata. Ono što otvara jest odnos – osobno „da“ koje čovjek izgovara Bogu. Isto vrijedi i za glazbu: nije odlučujuće samo biti dio scene, poznavati povijest žanra ili biti na koncertima. Pitanje je: vodi li me ta glazba dublje u život, u ljubav i dobrotu – ili me zatvara u samodostatnost i tamu?
Nasuprot širokim vratima iluzija, Isus nas poziva na uska vrata koja vode u zajedništvo s Njim. Ta vrata nisu atraktivna niti okupana blještavilom – poput koncertnih reflektora – ali iza njih je gozba s Abrahamom, Izakom i Jakovom, s ljudima „s istoka i zapada, sa sjevera i juga“ (Lk 13,29).
Glazba izbora: urlik ili pjesma?
Naš život je neprestani izbor između urlika i pjesme.
· Urlik je buka koja može izraziti bunt, ali se lako pretvara u kaos.
· Pjesma je izraz radosti i smisla, koja dolazi iz srca koje zna da je ljubljeno.
Christeov “Urlik zvijeri” vrijedi pročitati jer pokazuje koliku je snagu imala glazba koja je često bila na margini. Ali Evanđelje nas vraća na temeljno pitanje: hoće li naš život završiti samo urlikom – ili će postati pjesmom u kojoj Krist prepoznaje svoj odjek?
U konačnici, vrata nisu stvar estetike ili podžanrova, nego stvar spasenja. „Trudite se svom snagom“ (Lk 13,24) znači: neka svaka naša odluka, pa i ona glazbena, bude propuštena kroz filter Evanđelja – da nas glazba ne zatvori u tminu, nego otvori prema Kristu, jedinom Spasitelju.
Evanđelje kao knjiga života
“Urlik zvijeri” jest knjiga koja dokumentira povijest metala. Evanđelje je knjiga koja pokazuje put života. Ako biramo vrata tame, završit ćemo izvan gozbe. Ako biramo uska vrata odnosa s Kristom, ulazimo u Kraljevstvo gdje svaka pjesma postaje pjesma spasenja.
Kristova vrata možda jesu uska, ali su uvijek otvorena za one koji kucaju. Na nama je odluka: kroz koja vrata želimo proći?
„Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, i ima prvih koji će biti posljednji“ (Lk 13,30).