„Sijač sije Riječ. Oni uz put, gdje je Riječ posijana, jesu oni kojima, netom čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njih posijanu.“ (Mk 4, 14-15) Ovako Isus počinje tumačenje svoje prispodobe o sijaču.
To je njegova prva prispodoba u Markovu evanđelju. Njome tumači i prispodobe i svoj rad. Pogledajmo iz bližega ovaj odnos posijane riječi i Sotone.
Prispodoba počinje time da sijač sije, a zrno koje padne uz put pozoblju ptice. Ptice su tako slika za Sotonu. Ptice vidimo, a Sotona je lik koji se skriva. Ptice čine ono što inače ptice čine. Nađu sjeme i hrane se njime. Kako se u tom skriva otmica Riječi?
Kako Sotona odnosi Riječ?
Ometanjem slušanja. Riječ koja nije dobila potrebnu pozornost naliči sjemenu koje, dočim je posijano, pojedu ptice. Nitko ništa nije primijetio. Nitko ništa nije izgubio, a ipak sjeme neće donijeti roda. Riječ je izrečena, ali njezino značenje nije osvijetlilo nejasnoće. Izišla je s usana, ali njezina ljekovitost nije iscijelila srce. Dotakla je uši, ali njezina snaga nije oslobodila duh. Tko ne prepozna važnost Riječi, neće primijetiti ni da je njemu upućena, a niti da mu je ukradena. Naliči blagu za koje vlasnik ne zna da ga posjeduje. Tko ima blago, a ne zna da je njegovo i ne zna koliko vrijedi, nema blago. Tko čuje Riječ, a ne zna da je upućena njemu i ne razumije što sa sobom nosi, ne čuje riječ.
Svijet u kojem živimo stvara buku od mnoštva riječi. Ta buka krade Riječ. Kroz buku se može probiti samo riječ kojoj mi poklonimo vrijeme i pozornost. U našem svijetu vlada veliki rat kojega zapravo niti ne opažamo kao što ne opažamo ptice koje zoblju sjeme s puta, rat za pozornošću. Nju žele mediji, portali, političari, sportaši, zabavljači. Nju žele naši najbliži. Za njom vape prijatelji i poznanici. Posvuda postoji borba za pozornošću na riječ.
S Riječju se dogodi kao i sa svime čemu ne poklonimo pozornost i vrijeme. Zemlja, odnosi, knjige, nadarenosti … što god zanemarimo, gubi na vrijednosti, nije unutar našega obzora i nestaje iz našega života. Naliči sjemenu koje pozobu ptice.
Ptice nađu sjeme i hrane se njime. Tako je i u našem životu. Naše vrijeme i našu pozornost znaju pozobati društvene mreže, brbljanje, ogovaranje, zabave, ovisnosti i Riječ koja je mogla donijeti mnogostruki rod u našem životu neće donijeti ništa.
Nitko ništa nije vidio, nitko se ne buni i nitko ne žali za izgubljenim jer nitko nije ni opazio da je nešto izgubljeno. Ovdje slutimo da je Sotona sila koja se potpuno prikriva strukturama svijeta koje nam uspijevaju krasti pozornost i vrijeme.
Jedini koji tu silu opaža je Sijač. Njegovo je sjeme i stalo mu je do njega pa opaža kako sjeme nestaje u kljunu grabežljivca koga tek malobrojni prepoznaju kao silu koja otima Riječ.
Nije li tajna duhovnosti u opažanju kako, gdje i koliko Sijač sije? I nije li duhovnost u trudu da prepoznam strukture koje otimaju Riječ, pozornost i vrijeme kao i u trudu da sačuvam gospodstvo nad svojom pozornošću i svojim vremenom? Takav će trud u svoje vrijeme donijeti mnogostruki rod.
