Objavu franjevca Hercegovačke franjevačke provincije fra Antonija Muse, koji je na službi u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Chicagu, u župi sv. Jeronima, prenosimo u cijelosti:
“Još je u jeku ratnih previranja Drugog svjetskog rata blaženi kardinal Stepinac, kao zagrebački nadbiskup i prvak Crkve u Hrvata, uskliknuo: „Oni mogu imati na raspolaganju sve vojske ovoga svijeta, mogu posjedovati sva materijalna sredstva, mogu imati sav tisak, sve radiopostaje i sva kina. Jednu stvar ipak ne mogu posjedovati – da ovladaju srcima i dušama ljudi, što je isključivo Božja povlastica.“ Crkva je Božja ovo oduvijek znala i svjedočila, ali i svi oni koji su istiniti i istinoljubivi iskusili su i doživjeli autentičnost ovih svetačkih riječi dragog nam Kardinala.
U proteklih nekoliko dana uživao sam pratiti vijesti vezane uz rasprodani koncert Marka Perkovića Thompsona i cijela ova nevjerojatna epizoda budi u meni nadu i ponos: nadu u vrijeme koje je pred nama i ponos na moj narod čijim srcem nije ovladalo ono što je suprotivo istini.
Odrastajući u vremenu poslije Domovinskog rata, svjedočio sam velikim podjelama vezanim uz ime Marka Perkovića Thompsona. S jedne strane pratila ga je ogromna popularnost, a s druge strane cijelo vrijeme pokušavale su mu se nametnuti nekakve ‘kontroverze’. Još sam u svojem roditeljskom domu naučio jedan bitni princip: „Nije bitno samo što se govori, nego i tko govori.“ Zato među nama nije nikada bilo sumnje da napadi na Marka Perkovića Thompsona koji traju više od 30 godina nisu samo i isključivo napadi na njega kao osobu – iako bez sumnje najviše bole njega i njegovu obitelj – nego su napadi na sve nas koji dijelimo njegove vrijednosti, koji se radujemo istim radostima, koji bolujemo poradi istih boli naše domovinske zbilje i koji, na koncu, jednakom ljubavlju ljubimo ideju i stvarnost slobodne, samostalne i neovisne Hrvatske nam domovine, ideje i stvarnosti za ostvarenje čijeg tisućljetnog sna toliki dadoše sve što su mogli dati.
Ovih dana uživam u svijesti da nismo sami ni osamljeni. Uživam u spoznaji da toliki u Domovini – s obje strane njezine granice – i u iseljeništvu dijele s nama ovu istu ljubav. Ima nas toliko da se naše ljubavi mora bojati svaka sila koja Hrvatsku državu ne ljubi onom ljubavlju kojoj su je ljubili najbolji među nama, hrvatski branitelji. Ima nas toliko da pred našom ljubavi mora strepiti svaka sila koja nas i danas želi učiniti dijelom neke regionalne priče u kojoj bismo se opet morali boriti za svoje ime, svoj jezik, svoj znamen i amen. Ima nas toliko da pred našom ljubavlju za sve hrvatsko mora bježati svaka neman onih ideja, odnosa i ideologija koje su teškom cijenom u krvi naše braće poražene. Naša ljubav za Hrvatsku nikada nije i nikada neće biti upitna.
Nama i našima Hrvatska nikad neće biti ‘kontroverzna’, jer ona je ideal minulih, sadašnjih i budućih generacija. Nama i našima Hrvatska nikad neće biti ‘slučajna’ jer ona je blago koje smo prečesto bacali i bacamo pred svinje, ali koje je i kao takvo ostalo čisto i netaknuto, snažno poput zavežljaja pšenice, bistro poput kaplje Jadrana, u nama duboko ukorijenjeno poput masline koja se u kršu usidri i otamo je nitko iskorijeniti ne može. Nama i našima Hrvatska će uvijek ostati ostvarena čežnja, možda ne uvijek ponosna i lijepa kao u snovima, ali naša, samo naša i uvijek naša.
A ovi drugi neka vrište! Neka vrište s naslovnih strana odnarođenih medija. Neka vrište u komentarima na društvenim mrežama. Neka se kunu u vrijednosti koje su daleko od nas. Tako mržnja i zlo uvijek reagiraju u susretu sa istinom, hrabrošću, pravdom i nadasve ljubavlju. Ljubav uvijek razotkrije nakane mnogih srdaca! Lijepo je ovih dana znati i uživajmo u spoznaji da oni koji ne vole Hrvatsku – unatoč svoj sili koja stoji iz njih – nisu uspjeli ovladati srcem našega naroda. Uvjeren sam da je ova čudesna stvarnost i plod molitava svetog nam blaženika Stepinca. Naše srce pripada Bogu, naše srce ne mrzi nikoga i naše srce ljubi jedinu nam Domovinu. Neka to bude dovoljno za ovaj trenutak!”
Izvor: fra Antonio Musa Facebook
