„Sloboda žene ili smrt djeteta?“
Danas sam odlučio nešto napisati o pobačaju. Već više od dvije godine ispovijedam u Međugorju i teško mi je gledati MAJKE koje su počinile pobačaj. Jer kad dođu u ispovjedaonicu vidiš koju bol nose, kolike noći neprospavane, svijest boli i peče. Jasno uvijek nastojim koliko mogu, da tim MAJKAMA pružim utjehu, mir i novu nadu. Ali Bog je taj koji uvijek liječi naše rane.
I sad ja ovdje postavljam pitanje: zar je sloboda žene u tome da u sebi nosi ranu i bol? Ako je to sloboda žene, onda smo društvo koje se ruši u ponor. Pobačaj nije sloboda, pobačaj nije izbor, a čak nije ni pravo. Pobačaj je težak grijeh protiv Boga, protiv života, protiv čovjeka. Što kaže Isus u evanđelju: “Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste!”
Pitanje pobačaja nije pitanje politike ili neke ideologije, to je pitanje istine. Svako dijete koje je začeto od prvog trenutka začeća, ono je živo biće, ono je Božje dijete, koje je stvoreno na sliku Božju.
Crkva vrlo jasno i glasno naučava: „Ljudski život mora se poštovati i štititi apsolutno od trenutka začeća“, i to nalazimo u Katekizmu Katoličke Crkve, br. 2270.
E sad imamo one koji viču i govore da je pobačaj sloboda žene, koja prevara i koja laž. I sad se pitam koja je to sloboda koja se mora platiti životom djeteta. Nezamislivo je da danas kućni ljubimac ima veća prva od djeteta. Danas ako ubiješ psa, ako si ga mučio, bit ćeš kažnjen. Ok, treba i to kazniti, nisam za to da se životinje muče. Ali je žalosno da danas životinja ima veća prava od čovjeka. Ako si ubio dijete nećeš biti kažnjen. A šta onda mene priječi da ubijem bilo koga, ako možemo ubiti nerođeno dijete, onda možemo ubiti bilo koga drugoga. Ali ne, ako ubijem čovjeka idem u zatvor. E sad tu vidimo kako svaki čovjek nije jednak: tu smo napravili podjelu između rođenog i odraslog čovjeka i nerođenog djeteta, a ipak, i to nerođeno dijete čovjek.
Oni koji se toliko zalažu za pobačaj, koji se zalažu za slobodu žene, koji brane žene, oni zapravo njih lažu. Oni njima govore: „To je tvoje tijelo, tvoj izbor.“ A zašto? Pogledaj te sad ovo: ovi se toliko bore da žena ima pravo na pobačaj, potiču da to učine, pomognu da to učine. Ali kad neka žena to uradi, oni jednostavno nestanu. Ali, kada dijete nestane iz majčine utrobe, kada srce majke ostane prazno, kada suze krenu niz lice i noći postanu duge i teške – tada ti isti zagovaratelji slobode pobačaja nestaju. Ostavili su majku samu, da se bori s bolovima, s grižnjom savjesti, s prazninom koju ništa na ovom svijetu ne može ispuniti.
I zato svima onima koji se zalažu za pobačaje, gdje ste onda kad te majke učine pobačaj, zašto im ne donesete mir, zašto im ne zacijelite rane, zašto im ne ispunite prazninu, zašto im ne umirite svijest. Zašto? Zato što to ne možete? Zato što vam je samo bitno da se dijete ukloni i da ne bude “teret”. I zato što vam na kraju i nije bitno što će biti sa tim majkama koje su učinile pobačaj, bitno je vama da su one učinile pobačaj.
E to je njihova istina, dragi moj narode. Istina koja je puna laži. Njihova se istina svodi na to: lažni osmjeh prije pobačaja, a šutnja i bijeg poslije pobačaja. Žena tada ostaje sama sa svojim križem. Ali savjest ne šuti. U srcu se budi bol, a pitanje odjekuje: „Što sam učinila?“ I zato na karaju kad su je svi odbacili i ostavili, žena kuca na vrata Crkve, i Bogu hvala da to čine. Tada ona ponizno dolazi pred svoga Boga. Od Njega traži utjehu, oprost i mir. Bog koji nikada ne napušta svoga stada, koji nikad ne odbacuje čovjeka, On takve žene čeka raširenih ruku i prima ih u svoje krilo, gdje nalaze utjehu. Samo u ispovijedi, u susretu sa živim Kristom, može pronaći oproštenje i novu snagu. Samo Isus, koji je pobijedio grijeh i smrt, može izliječiti ranu duše i vratiti mir.
Zato je naša Crkva uvijek glas onih koji glasa nemaju, a to je glas nerođene djece. Zato Crkva uvijek stoji na strani života. I svi mi moramo biti glas, glas nerođene djece. Ne smijemo šutjeti o ovoj temi, moramo glasno i jasno govoriti. Ako šutimo, onda stanemo na stranu onih koji se bore za ubijanje djece. I zato sam odlučio o ovoj temi nešto napisati, da budem glas nerođene djece. Pobačaj je sotonin plan.
– Pobačaj nije sloboda – pobačaj je sotonin plan protiv čovjeka i protiv Boga.
– Pobačaj je sotonin plan: laž koja obećava slobodu, a donosi smrt i bol.
– Pobačaj je sotonin plan da čovjeka odvoji od Boga, da majku rani, dijete ubije, a društvo zavede.
I na kraju želim kazati, neka bude svima jasno: borba protiv pobačaja nije borba protiv žena, nego borba za žene i za djecu. To je borba za istinu, za Božju istinu. To je borba da nijedna majka, ali apsolutno nijedna ne bude prevarena, da nijedna utroba majke ne postane grobnica, nego kolijevka života. To je borba za Evanđelje života.
Sloboda žene? Da. Ali nikada na račun smrti nevinoga djeteta. Jer prava sloboda nikada ne ubija, nego rađa, donosi i štiti život.
Naša nebeska Majko Marijo, dotakni srca svih majki koje planiraju da ubiju svoju djecu, da shvate što čine i da odustanu od toga. Isto tako, Marijo, budi utjeha i snaga svim onim majkama koje su učinile pobačaj, da nađu utjehu i mir.
Izvor: Fra Marin Mikulić
