S Pepelnicom, odnosno Čistom srijedom, svake godine ulazimo u osobito liturgijsko vrijeme, u korizmu. Korizma dolazi od latinske riječi “Quadragesima”, što znači “Četrdesetnica”. Naime, korizma traje četrdeset dana. Od Pepelnice do Uskrsa ima točno 40 radnih dana. Nedjelje su i u korizmi i inače izuzete od stanovitog pokorničkog karaktera ovog vremena, jer svaka nedjelja, pa i korizmena, ima pečat uskrsnuća Gospodnjega u tjednom ritmu života kršćana. Isus je naime po kronologiji evanđelja uskrsnuo prvog dana po suboti i odatle nedjelji uvijek to značenje. Zato se u konstrukciji korizmenog vremena ispred prve korizmene nedjelje dodalo ova četiri dana da ih bude do Velike subote točno četrdeset.
Tu se susrećemo s brojem četrdeset. To je posvećeni biblijski broj. Najprije je to u stanovitom smislu broj aktivne ljudske dobi između vremena odrastanja i obrazovanja te onog kad se odlazi u penziju, odnosno vrijeme staračke nemoći. A u Bibliji je to poglavito broj koji je posvećen hodom Božjeg naroda od Egipta do Obećane zemlje. Taj hod je trajao četrdeset godina jer je bilo potrebno da se na neki način cijela jedna generacija pročisti od nevjere i bunta prema Bogu. Nadalje, u Bibliji susrećemo još na nekim mjestima naglašen broj četrdeset. U vrijeme Noe kiša je padala 40 dana i 40 noći i tako je voda preplavila zemlju. To je vrijeme Općeg potopa. Prorok Ilija je morao hodati 40 dana do svete gore Božje gdje će imati jedinstveni susret s Bogom. Jona prorok je dobio poruku koju je morao prenijeti Ninivljanima a glasila je: “Ako se ne obratite i promijenite život, još 40 dana i Niniva će propasti.”
Ipak najkonkretnija veza tog broja i naše korizme je usredotočena na osobu Isusa Krista. Pred Isusov javni nastup on se povukao u pustinju i tamo živio isposnički i postio 40 dana. Tako ohrabren i ojačan bio je sposoban oduprijeti se svim zamkama zloga. I kršćani u korizmi nasljeduju Isusa.
Ipak, od davnine korizma je bilo ponajprije intenzivno vrijeme priprave za primanje sakramenata kršćanske inicijacije (krst, krizma i pričest) što su je u prvim stoljećima kršćanstva primali gotovo isključivo odrasle osobe. Pošto su tri godine proveli u poučavanju i vježbanju po pravilima Božjih zapovijedi i evanđeoskih načela, prije nego što će u vazmenoj naći od Velike subote na Uskrs primiti te sakamente, oni su proveli ovu posljednju korizmu u intenzivnoj pripravi. Taj pečat će u korizmi ostati i danas kad se odrasli kršćani pozivaju da provjere kvalitetu svojeg života i da onda u istoj vazmenoj noći obnove svoje sakramente i svoju vjernost Isusu. Zato se na Veliku subotu u noćnom bdjenju obnavlja krštenje svih vjernika. Jednako tako je s vremenom ovo vrijeme postalo prikladno za obnovu savjesti i mnogim kršćanima koji su posrnuli u svojem hodu davala se prigoda da dobiju oproštenje grijeha i da hrabrije krenu u uredan kršćanski život. Nije stoga nikavo čudo da i danas korizma poziva vjernike da obave svoju “korizmenu” odnosnu “uskrsnu” ispovijed i da se tako priprave na vazmene blagdane. A da se mogne djelotvorno boriti protiv grijeha, valja i volju usmjeriti na dobro i učiniti da čovjek bude jači od svih drugih napasti. Nije stoga čudno da Crkva poziva (opet nasljedujući Isusa) da u ovo vrijeme čovjek pokuša pomalo se odricati nekih potreba (napr. post i nemrs) kako bi bio jači i jasniji u težim iskušenjima.
(Fra Zvjezdan Linić bio je dugogodišnji kolumnist “Večernjeg lista” i ovo je jedna iz niza njegovih kolumni.)
