U katoličkom kalendaru na dan 14. veljače slavi se blagdan svetog Valentina, svećenika i mučenika ranog kršćanstva. Dao je život za vjeru. Valentin na latinskom jeziku znači “zdrav”, tako bi naš hrvatski Valentin bio zapravo Zdravko. Tako su odavno zazivali zagovor svetog Valentina s molitvama za zdravlje, a posebno za ozdravljenje od epilepsije.
S vremenom se sveti Valentin počeo povezivati s ljubavlju. Djevojke i mladići od 15. stoljeća mole se tom svecu da im pomogne otkriti i susresti osobu s kojom će sklopiti brak i osnovati obitelj. Jedna od poznatijih crkvi posvećena svetom Valentinu je ona u talijanskom gradu Terni, kamo hodočaste i naši vjernici dok obilaze tzv. franjevačka svetišta u Assisiju.
Zato nije čudno da je papa Benedikt XVI. proglasio taj spomendan i danom braka, a svetog Valentina zaštitnikom bračne ljubavi. Kod nas se doduše jače naglašava da je to dan zaljubljenih.
Turističke agencije na tome zarađuju, snalažljivi trgovci izmišljaju domišljate uspomene i darove, cvjećari rade punom parom. Potrošačko se društvo dobro snalazi prateći različite blagdane i spomendane. Uvijek sam se divio tzv. licitarima oko naših crkvi, koji baš ne zavire u crkvu, ali znaju bolje i od svećenika gdje i kada se slavi neki crkveni blagdan.
Što se svetog Valentina tiče, on se ipak ne bi složio da bude zaštitnik svega i svačega što mu se danas prišiva. Svaka čast iskrenoj ljubavi, u kojoj dvoje ljudi preuzimaju radosno odgovornost darovati se toj osobi u potpunosti. To je ono što mi kršćani zovemo brakom. Takvu će ljubav sveti Valentin sigurno pratiti i zagovorom štititi. Međutim, pod pojmom zaljubljenosti danas se, u tzv. hedonističkom svijetu, razumijeva mnogo toga što nema veze s odgovornom i životnom ljubavi. Sveti Valentin ne bi podržavao avanturističku zabavu ni one koji se promiskuitetno ponašaju.
Zato nam baš danas najviše treba zagovor svetog Valentina da mlade (i one manje mlade) uputi u tajnu ljubavi, kako iz neke površne etape zaljubljenosti ući u odnos odgovorne i životne ljubavi. Tada to nije prolazni emocionalni doživljaj, nego se tu naziru temelji istinskog i predanog života.
Čovjek je upravo na to pozvan. Bilo bi dobro kad bi nam Valentinovo otkrilo u brojnim radosnim susretima da ima mnogih koji će osjetiti da mogu ljubljenoj osobi darovati sebe u punoj odgovornosti života. Takva ljubav usrećuje i dragoj osobi daje garanciju da se nije radilo tek o površnoj avanturi, već o susretu koji bez sebičnih kalkulacija obećava zdrave temelje pravog života.
(Fra Zvjezdan Linić bio je dugogodišnji kolumnist “Večernjeg lista” i ovo je jedna iz niza njegovih kolumni.)
