U evanđelju po Mateju Isus govori svojim učenicima: „Evo, ja vas šaljem kao ovce među vukove; budite dakle mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi!“ (Mt 10,16).
To je geslo koje bi trebalo stajati pred očima sviju u Crkvi. Osobito kad se suočavamo s izazovima i provokacijama ovoga svijeta. Jedan takav trenutak dogodio se prije točno dvadeset godina, 22. kolovoza 2005., u pulskoj Areni, kada je nastupio američki glazbenik Marilyn Manson.
Njegova turneja nosila je znakovit naziv Against All Gods. Došao je s reputacijom provokatora i s albuma Antichrist Superstar, noseći na sceni estetiku krvi, ruganja, blasfemije i ironije. Ali ono što se dogodilo u Puli nije bila pobjeda glazbe, nego – poraz Crkve.
Naivnost umjesto mudrosti
Zašto poraz? Zato što smo, zaboravivši na Isusove riječi, upali u njegovu igru. Imali smo bezazlenost, ali nismo imali mudrosti.
Protestantske i katoličke udruge dizale su glas, skupljale potpise i tražile zabranu. Porečko-pulska biskupija izdala je proglas. Sedmorica svećenika ponudila su čak da plate organizatorima samo da se koncert ne održi.
A rezultat? Arena je bila puna do vrha! Manson je dobio najveću i besplatnu reklamu – upravo od onih koji su ga htjeli spriječiti. Nakon svega, cinično je zahvalio Crkvi na marketingu.
Tada sam postavio pitanje: „Kako bi Manson u samo dva sata mogao pretvoriti mlade u sotoniste i narkomane?“ Tim riječima nisam branio njega, nego sam želio zaštititi Crkvu od vlastite nesmotrenosti. Nije Manson taj koji ima posljednju riječ nad našom djecom, nego Bog. Crkva nije pozvana plašiti mlade zabranama, nego ih graditi u vjeri.
Tko poznaje logiku estrade zna da se provokatori hrane zabranama. Što ih više pokušavaš spriječiti, to im više daješ moć.
Prokletstvo i blagoslov glazbe
Glazba je dar Božji. Ona može biti molitva, most prema nebu, slavlje života. Ali može se izopačiti u parodiju liturgije, u oružje tame, u slavlje smrti i beznađa. Mansonova umjetnost bila je upravo to: estetika krvi, svetogrđa i ironije.
Ipak, najveće prokletstvo nije bilo u njegovim pjesmama, nego u našoj reakciji. Kad na provokaciju odgovorimo strahom i panikom, dajemo moć onome tko nas izaziva.
Evanđeoski kriterij
Isus nas uči: „Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo“ (Rim 12,21). Pavao dodaje: „Blagoslivljajte one koji vas progone“ (Rim 12,14).
To je evanđeoski kriterij: biti mudar poput zmije i bezazlen poput goluba. Mudrost znači prozreti taktiku i ne nasjesti na nju; bezazlenost znači ostati čist i nenasilan. U Puli smo pokazali bezazlenost, ali ne i mudrost. Umjesto svjedočanstva i molitve, ponudili smo zabrane i strah. Tako smo postali dio Mansonove predstave.
Pouka za budućnost Crkve
Dvadeset godina poslije pitamo se: jesmo li išta naučili? Naše reakcije na slične provokacije često su iste: zabrane, proglasi, bijes. A mladi i dalje ostaju bez prave kateheze i iskustva vjere.
Pouka bi trebala biti jasna:
· Ne nasjedati na zamke tame. Ne dopustiti da nas provokatori koriste kao svoje promotore.
· Graditi vlastite odgovore. Umjesto zabrane ponuditi alternativu: koncert duhovne glazbe, kršćanskog rocka, bdijenje, katehezu.
· Moliti za izgubljene. I za Mansona sam tada molio – da mu Bog podari obraćenje.
· Odgajati u vjeri. Mladi nisu „pacijenti“, nego sugovornici. Treba ih odgajati svjedočanstvom i zajedništvom.
Evanđeoska lekcija
Koncert u Puli nije samo epizoda iz 2005. To je evanđeoska lekcija. Crkva ne smije biti policajac koji zabranjuje, nego majka koja svjedoči. Ne smije se dati zavesti lažnim bitkama, nego mora ostati vjerna poslanju: naviještati Krista Raspetoga i Uskrsloga.
Dok svijet nudi prokletstvo glazbe, mi moramo nuditi blagoslov glazbe. To je put Crkve – put mudrosti u Duhu Svetome, put koji ne nasjeda na prijevaru, nego gleda u Onoga koji je Put, Istina i Život (Iv 14,6).
Molitva
Gospodine Isuse Kriste, Ti si Svjetlo koje razgoni tamu i jedini Put koji vodi u život.
Oslobodi nas od naivnosti i straha, nauči nas mudrosti i bezazlenosti, da znamo razlučiti duhove i svjedočiti Tvoju istinu.
Pošalji svoga Duha na Crkvu, na pastire i vjernike, da nikada ne nasjednemo na laži ovoga svijeta, nego da ostanemo vjerni Tebi.
Ti si Gospodar povijesti, Tebi slava u vijeke vjekova. Amen.
