Franjevac kapucin fra Ivica Vrbić iz Zavidovića misionar je u Boliviji devet i pol godina o čemu je svjedočio na 36. Mladifestu. Mladima iz cijelog svijeta govorio je o svom djetinjstvu, životu i misionarskom iskustvu, čestitavši na početku svojim Bolivijancima koji danas slave 200 godina samostalnosti od španjolske krune.
Kazao je kako je rano ostao bez majke Kate, u prometnoj nesreći, kada je imao dvije godine pa je brigu o njemu preuzela njegova baka Kata, njegova kako je kazao druga majka, a kasnije je otkrio i treću majku – Blaženu Djevicu Mariju.
”Ja sam u djetinjstvu često puta znao Isusu reći da je jako sebičan jer on je imao svoju majku kraj sebe, a moju je majku oduzeo. I to mi je bilo jako teško, to me je proganjalo, pogotovo u djetinjstvu dok nisam došao u jednu zreliju dob i onda sam shvatio da to uopće nije tako, da sam bio u krivu, jer Gospodin Isus u trenutku kada je bio razapet na drvo križa – i onda kad bi netko baš htio da majka bude u tom najgorem i najkritičnijem trenutku uz njega – Isus ne gleda sebe, ne gleda svoju patnju, nije sebičan nego gleda ljubljenoga učenika. I tom ljubljenom učeniku koji je žalostan zbog skoroga odlaska svoga najboljeg prijatelja, Isus daje svoju majku za majku. I u tom trenutku kad Isus najviše želi svoju majku, treba ju, on kaže: ‘Sinko, evo ti majke’, a Mariji kaže: ‘Ženo, evo ti sina’. I upravo tu sam ja shvatio da svi mi koji se prepoznajemo kao ljubljeni učenici, oni koji prepoznaju tu Božu ljubav za sebe, zapravo dobili su i Mariju za majku”, kazao je fra Ivica pa pojasnio kako nesvjesno optužujemo Boga za mnogo stvari koje se događaju, a da nismo ni svjesni koliko nas Bog ljubi. Kazao je i kako mi ne prepoznajmo Njegovu ljubav.
”I možda zapravo i Međugorje, i svi ti susreti s Gospodinom i s Gospom probudili su u meni svijest prema Blaženoj Djevici Mariji kao majci, i kao majci mojoj pravoj majci, ne samo ono da kažemo da je Marija majka svih nas, nego moja majka”, kazao je fra Ivica koji ej mladima rekao i kako nam ”Bog daje razne kušnje kroz koje ćemo s njime proći, kako bismo onda upravo drugima mogli svjedočiti što je Bog radio, i kako je koračao s nama, i kako je bio zajedno s nama”.
Mladima koji su na Mladifest u Međugorje pristigli iz 71 zemlje svijeta fra Ivica je govorio kako Bog ne odgovara uvijek u trenutku kad mi hoćemo, nego u trenutku kad treba odgovoriti, govorio je o svom strahu od smrti bliskih ljudi, Božjoj providnosti, ”koja nas nikad neće ostaviti same, samo se u nju trebamo pouzdavati i vjerovati”.
Kazao je kako je od pete godine želio biti svećenik, ušao je u sjemenište, postao franjevac kapucin, djelovao u zagrebačkoj Dubravi, a sve koji osjećaju duhovni poziv ohrabrio je da se Gospodinu ne boje reći ‘da’, a darom Božjim smatra to da je postao misionarom.
”To je poziv unutar poziva. I upravo sam zahvalan mnogim primjerima svetaca poput Majke Terezije, poput naših hrvatskih misionara Ante Gabrića, ali isto tako jednoga mučenika koji je završio svoj život tragičnom smrću u Ruandi fra Vjeke Ćurića za kojega vjerujem da će jednoga dana od Crkve biti proglašen blaženim i svetim. I upravo njihov primjer me je gonio da ja budem poput njih da donesem Isusa ovome svijetu. I zato sam molio od mojih poglavara da me puste u misije. I taj put je dugo trajao jer kad netko hoće ići u misije onda ti uvijek kažu: ‘Pa misije su i ovdje, ne trebaš ići na drugi kraj svijeta govoriti o tome’. Ali u meni je bila živa ta želja da odem u misije. Inzistirao sam uvijek na tome i nisam se smirio dok nisam dobio tu dozvolu.
I kada sam došao u Rim kod generalnog ministra on me pitao: ‘Gdje želiš ići?’ A ja sam rekao: ‘Ja ne želim ići gdje ja želim ići. Ja želim ići gdje me Gospodin šalje i zato se Vama dajem na raspolaganje. Možete me poslati u Južnu Ameriku ili u Afriku, ali ja ne želim reći u koju zemlju bih htio ići, jer onda bi to bila moja volja, a ne Božja volja’. I u tom trenutku mi je rekao: ‘Bolivija!’ A ja u tom trenutku ništa nisam znao, ni jednu riječ na španjolskom jeziku, niti gdje je točno Bolivija, ni kakve su potrebe tamo…
Ali sam znao da me Gospodin šalje u tu misiju i s njime idem i On će me uvijek pratiti. I zato sam onda u siječnju 2016. godine dobio dozvolu da odem u misije i da tamo naviještam Uskrsloga Krista”, kazao je fra Ivica koji kaže kako ih Isus u misijama poziva na četiri stvari, a to je bolesne liječite, gubave čistite, zloduhe izgonite i mrtve uskrisujte.
”Kad Isus šalje svoje učenike, onda im ne govori pričajte, nego nas poziva i šalje da konkretno radimo na širenju Kraljevstva nebeskoga dijelima ljubavi, konkretne ljubavi i djelovanja. I zato kad sam otišao tamo u misije, odmah sam počeo skupljati darove, donacije, tražiti mogućnosti kako pomoći mladima, kako pomoći djeci koja često puta su bez odgovarajuće roditeljske skrbi, kako pomoći svim bolesnicima koji su u potrebi i onda malo po malo, Gospodin mi je uvijek otvarao nove puteve i nove situacije kako bih mogao drugima pomoći. Nikada u ovih devet i pol godina nisam gledajući teške situacije zaplakao, zato što vjerujem da od plača nema ništa. Ali u tom trenutku kad vidiš tešku situaciju u kojoj se ti ljudi nalaze i u kojoj žive, Gospodin bi im uvijek dao jednu ideju, što mogu napraviti i kako mogu djelovati za dobro tih ljudi koji su u misijama”, kazao je fra Ivica dodajući da je svjestan da ga je Isus poslao u misije i da je to njegovo djelo, a da je on samo radnik na njivi Gospodnjoj.
Što je još govorio ovaj radnik na njivi Gospodnjoj poslušajte u audiozapisu, gdje donosimo cijelo svjedočanstvo koje je mladima u Međugorju donio na blagdan preobraženja Gospodinova, trećeg dana 36. Mladifesta.
Cijelo svjedočanstvo fra Ivice Vrbića na Mladifestu možete poslušati ovdje.
