Povodom Međunarodnog dana vjerskih sloboda, Komisija za promicanje vjerskih prava i sloboda Hrvatske protestantske konferencije javila se priopćenjem o vjerskim slobodama koje donosimo u cijelosti:
Republika Hrvatska, donošenjem Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica 2002. godine (NN 83/02), stvorila je pravni okvir za njihovo slobodno djelovanje. Dodatno, Vlada Republike Hrvatske je pojedina prava koja je navedeni Zakon propisao, uredila Ugovorom o pitanjima od zajedničkog interesa, s nekolicinom vjerskih zajednica. Prije toga su potpisani međunarodni Ugovori između Svete Stolice i Republike Hrvatske kojim su uređena međusobna prava i obveze potpisnika navedenih ugovora. Nažalost, nisu sve vjerske zajednice bile zadovoljne svojim pravnim položajem jer im je bila uskraćena mogućnost za potpisivanje Ugovora s Vladom Republike Hrvatske, iako Ustav Republike Hrvatske jamči jednakost svih vjerskih zajednica pred Zakonom (čl. 41). Stoga su se za svoj pravni status morale izboriti pred domaćim sudovima a kada u tome nisu uspjele, obratile su se Europskim sudom za ljudska prava. Nakon pravomoćne presude navedenog suda, 2011. godine, Republika Hrvatska je provela presudu te danas te vjerske zajednice uživaju jednaka prava kao i druge koje su ranije potpisale Ugovor.
Nažalost, povijesna i nastarija protestantska crkva na današnjem hrvatskom prostoru, Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj, koja djeluje kontinuirano od samog vremena reformacije, dakle od 16. stoljeća, Ugovor s Vladom Republike Hrvatske je potpisala tek 2023, godine, i to nakon pravomoćne presude nadležnog suda kojim je utvrđeno da je ona pravni slijednik Reformirane crkve Jugoslavije. Naime, 1999. godine došlo je do raskola u ovoj crkvi kada je grupa nezadovoljnika odlukama sinode u Lugu 1998. godine osnovala novu crkvu koja danas djeluje nazivom Reformirana kršćanska kalvinska ckrva u Hrvatskoj. Međutim, stav Vlade odnosno njezine Komisije za odnose s vjerskim zajednicama bio je da je Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj pravna sljednica Reformirane crkve Jugoslavije te, na temelju takvog stava Vlada je s navedenom crkvom potpisala 2004. godine Ugovor o pitanjima od zajedničkog inetresa, iako se radilo o novoj vjerskoj zajednici. Time naravno ne dovodimo u pitanje ostvarivanje prava i sloboda i navedenoj, novoj vjerskoj zajednici, već ukazujemo na uskraćivanje tih istih prava i sloboda Reformatskoj kršćanskoj crkvi Mađara u Hrvatskoj koja je više od 20 godina morala dokazivati svoj pravni status.
Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj i danas se, zbog dugogodišnjeg osporavanja njezinog pravnog statusa i zamjene identiteta jer se druga vjerska zajednica smatrala nositeljicom njezinih prava, suočava s brojnim pravnim poteškoćama. Poseban problem je pitanje imovine reformatskih župa koja je od strane nadležnih sudova, a temeljem zahtijeva Reformirane kršćanske kalvinske crkve za tzv. promjenu naziva u zemljišnim knjigama, prepisana na ovu crkvu, odnosno na njezine novoosnovane župe u periodu prije pravomoćne odluke suda o pravnom sljedništvu. Zbog činjenice da brojne župe nisu u posjedu svoje imovine zbog čega brojni vjernici ne mogu ostvarivati svoja vjerska prava i slobode na bogoslužje, pastoralnog djelovanja, župnog vjeronauka i sl., smatramo da su time ugrožena vjerska prava i slobode vjernika Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj.
Ohrabruje činjenica da su sudovi Republike Hrvatske u posljednje vrijeme donijeli nekoliko pravomoćnih presuda kojima je vraćena imovina Reformatskoj kršćanskoj crkvi Mađara odnosno njezinim župama. Vjerujemo da će pravna država pravedno i zakonito djelovati i po pitanju preostale imovine koja trenutno nije u posjedu svojih vlasnika. Nažalost, sudski postupci predugo traju, pa do pravomoćne presude nekada dolazi i nakon 10 godina.
Krajem 2024. godine pokrenuta je medijska hajka prema Savezu crkava Riječ Života ali i prema drugim manjim vjerskim zajednicama. Jedna bivša posjetiteljica ove zajednice dobila je udarni termin na javnoj televiziji, u emisiji Nedjeljom u 2 i tom prilikom je teško optužila navedenu zajednicu odnosno njezine službenike za nasilje. Svatko naravno može iznijeti svoje stavove i ukazati i na eventualno nasilje u u određenoj vjerskoj zajednici, no nažalost navedena zajednica nije dobila jednaku mogućnost da se očituje na navedene tvrdnje. U dva navrata je HRT odbila objaviti demanti Saveza crkva Riječ Života. Određeni pisani mediji i portali prenijeli su iskaze gošće emisije Nejdeljom u 2, bez da su kontaktirali navedenu zajednicu kako bi se čula i druga strana.
Vjerske zajednice imaju prava ali i odgovornosti, i svatko, bilo da se radi o vjerskoj zajednici odnosno pojedincima unutar vjerskih zajednica, trebaju odgovarati za svako eventualno nasilje prema vjernicima, ili onima koji nisu vjernici. Međutim, postupanja u takvim slučajevima trebaju provoditi nadležna tijela odnosno sudovi koji, na temelju svih prikupljenih dokaza u konkretnim predmetima trebaju donijeti svoje odluke na temelju zakona. U navedenom slučaju, smatramo da je došlo do ugrožavanja vjerskih prava kako Saveza crkava Riječ Života, tako i službenika ove crkve koji su prozvani i optuženi u TV emisijama, pisanim medijima i portalima bez da su imali mogućnost na isti način odgovoriti na navedene optužbe.
Također ukazujemo na ugrožavanje vjerskih prava i sloboda sudionika na muškoj molitvi krunice, “za mir, jedinstvo naroda i duhovnu obnovu.”, koje se nerijetko vrijeđa u medijima, a tijekom same molitve, koja je uredno prijavljena, doživljavaju različite neugodnosti, verbalno uznemiravanje, a nedavno smo svjedočili i pokušaju fizičkog nasilja prema njima od strane neistomišljenika.
Podsjećamo da je pravo na slobodu vjere temeljno ljudsko pravo „Svako ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjere; to pravo uključuje slobodu promijeniti svoju vjeru ili vjerovanje i slobodu da se, bilo pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, ispoljava vjera ili vjerovanje učenjem, vršenjem, obredima i održavanjem.” (Opća deklaracija o ljudskim pravima, čl. 18).
Pravni okvir za ostvarivanje vjerskih prava i sloboda u Republici Hrvatskoj je na visokoj razini. Međutim ne smiju se zanemariti ni gore navedene činjenice koje govore o ugrožavanju tih istih prava pojedinim vjerskim zajednicama, skupinama i pojedincima.
Stoga pozivamo sva državna tijela i institucije, nevladine udruge i ostale, da djeluju na očuvanju i zaštiti vjerskih prava i sloboda. Isto tako, pozivamo i sve vjerske zajednice da zalažući se za svoja prava i slobode ne dovode u pitanje, odnosno ne ugrožavaju ta ista prava drugim vjerskim zajednicama. U tome smislu očekujemo da se čuje glas i vjerskih zajednica kada su drugim vjerskim zajednicama, skupinama ili vjernicima ugrožena njihova prava i slobode.
