U nedjelju pred početak konklava, koje su već bile najavljene za srijedu, 7. svibnja, pozvao sam svoje vjernike da mole da novi papa bude izabran na rođendan blaženog kardinala Alojzija Stepinca, 8. svibnja. Napomenuo sam im da mole da naš novi Sveti Otac bude uistinu svetački i proročki glas Crkve kakav je bio Stepinac te kao takav da bude i papa koji će kanonizirati našeg blaženika.
Osobno držim da je odugovlačenje sa Stepinčevom kanonizacijom pokazalo sve unutarnje probleme Crkve. Naime, prečesto se ljudi u strukturama Crkve vode idealima, idejama i vrijednostima koje nisu dovoljno jasne, koje nisu dovoljno Kristove. Ljudska dimenzija u Crkvi često predvlada pa nekakvi dnevno-politički izazovi, ideološke teme i zakoni međunarodnih odnosa (što god to značilo!) prednost dobiju pred vrhovnim zakonom Crkve koji ostaje nepromijenjen i glasi: „Vrhovni zakon Crkve je spasenje duša.“
Zastoj u kanonizaciji blaženog kardinala Stepinca pokazao je tako lice Crkve koja nije uvijek dovoljno evanđeoska i jasna u načelima i stavovima. Ovaj slučaj otkrio je da postoje pojedinci i grupe u Crkvi koji su spremni kompromitirati svjedočanstvo mučenika kako bi postigli određene kratkoročne ciljeve. Stepinčeva ne-kanonizacija razgolila je strukture koje naivno misle da razumiju svijet, kontekste i odnose bolje od onih koji su u tim kontekstima i odnosima živjeli, preživljavali i vjeru krvlju svjedočili kroz duga stoljeća. Napokon, sve ovo pokazalo je da je prečesto „sinodalna Crkva“, Crkva koja tobože sluša svoje vjernike, samo opravdanje za provođenje ideja koje nisu utemeljene u Evanđelju Isusa Krista. Jer da su svoje vjernike slušali, Stepinca bismo odavno častili kao sveca.
Pozvavši svoje vjernike da mole da papa bude izabran upravo na ovaj datum, 8. svibnja, na rođendan kardinala Stepinca, moja je želja i molitva bila da naš Sveti Otac bude svjedokom koji će progovarati Stepinčevom snagom. Snaga je to koja razumije narav i poziciju Crkve u svijetu, snaga koja je spremna odbaciti svaku ideologiju, bez obzira s koje strane dolazila, i snaga koja je spremna iznad svega služiti evanđelju, stavljajući uvijek navještaj osobe Isusa Krista u središte svojeg zanimanja. Na koncu, snaga je to koja uvijek, unatoč svemu što se u njoj moglo događati, ostaje vjerna Kristovoj Crkvi i poslanju koje je Crkva primila od Boga.
Raduju mu zato prve riječi pape Leona XIV. Svojom pojavom na balkonu ponad trga svetog Petra i svojom porukom „Mir vama!“ umirio je srca mnogih nas koji strahujemo da Kristova Crkva ne zaluta na morima teoloških nejasnoća, ideoloških podjela, duhovne i misionarske mlakosti te vjere u bezbožne ideje koje nemaju mnogo s poslanjem Crkve.
Takvu Crkvu – milosrdnu a jasnu, otvorenu a svetu, poniznu a uzvišenu – Crkvu koja prijateljski poziva, ali i uvjereno vodi duše ka Kristu, treba ovo naše vrijeme i svako vrijeme. Za takvu Crkvu, pod vodstvom pape Leona XIV i molimo. Uvjeren sam da je takvu Crkvu sanjao i blaženi kardinal Stepinac i da je za takvu Crkvu, u vjernosti Svetome Ocu, položio svoj nevini život.
Moja je molitva za izbor pape na dan njegovog rođenja uslišana. Nadam se da će se uskoro uslišati i moja molitva da blaženi kardinal postane i svecem Sveopće Crkve. Bit će to znak da je Crkva svjesna da ljubav i otvorenost prema svima ipak treba započeti u ljubavi, poštovanju i vjernosti onih koji njoj samoj ostadoše i ostaju vjerni kroz mnoge nevolje.
Izvor: Antonio Musa Facebook
