Internet se sprema na rušenje svjetskog rekorda. 26-godišnja britanska OnlyFans kreatorica planira spolno općiti s 2.000 muškaraca u jednom danu, u javnom prostoru, u prozirnoj krletci od pleksiglasa. Ovo je stvarna najava, stvaran događaj, stvarno ljudsko tijelo koje se nudi na konzumaciju kao krafna u staklenoj vitrini pekare.
To je točka do koje smo došli u normalizaciji pornografije. Ne samo da postoji tržište za to, već postoji publika koja to s uzbuđenjem očekuje. A postoji i publika koja na to s nelagodom šuti. Jer svi već znamo da je pornografija svuda. I svi se pravimo da nas se to ne tiče. Pogotovo nas svetih u Hrvatskoj, gdje je ipak i dalje rijetko da muškarac u centru Zagreba vodi ženu na lancu dok ona na sve četiri laje kao pas.
OnlyFans danas ima više od 4 i pol milijuna “kreatora sadržaja”. Sjajna formulacija. Krenuli smo od pornoglumaca, “napredovali” preko zvijezda filmova za odrasle, sada su samo “kreatori sadržaja”. Kreatorice uglavnom, da budemo precizni, jer 84 posto “kreatora” na OnlyFansu su žene, dok su oko dvije trećine pretplatnika muškarci. Pornografija je oduvijek bila dizajnirana uglavnom za muški mozak, a sada je postala biznis za ženske ruke. Iskorištavanje ženskog tijela, često i protiv slobodne volje, postaje slobodna monetizacija. Moć se ne poništava, samo premješta u ruke seksualnih mikropoduzetnica koje trguju požudom i pažnjom.
Umjesto profesionalnog studija, imamo spavaće sobe i mobitele. Umjesto srama, imamo link u bio na Instagramu. Prvo se izlaže rame, pa bok, pa suptilni prijelaz na eksplicitni profil, kao što se s lakših prelazi na teže droge. I ne, nije svaka golišava fotografija porno, ali algoritam jako dobro zna kamo ideš.
Da takav fiks nije nimalo bezazlen, pokazuju snimke moždane aktivnosti. Pornografija, naime, mijenja mozak. Kao i svaki drugi superstimulans, djeluje snažnije od prirodnih nagrada. Dopaminska eksplozija kod gledanja pornografije vrlo često nadmašuje onu koja se događa kod stvarnih seksualnih odnosa.
Prefrontalni korteks, dio mozga zadužen za donošenje odluka, izlaganjem pornografiji sve slabije funkcionira. To doslovno znači da onome koji gleda slabi samokontrola, sposobnost da razmišlja dugoročno i donosi zdrave odluke.
Svima kojima na prvu zvuči pretjerano izjednačiti pornografiju sa drugim sredstvima ovisnosti, pljuske realnosti daju ispovijesti samih “kreatorica”.
Jedna hrvatska OnlyFans zvijezda u intervjuu je ispričala da joj je najveća potražnja za osobnim video pozivima na Božić. Dok im djeca jedu bakine kolače, oženjeni muškarci ustaju od blagdanskog stola, skrivaju se u WC-u i šapću u kameru naloge koji dio tijela i na koji način im treba pokazati. Tatu je baš potjeralo nakon ručka. To je razina bijede koju donosi ovisnost: ne samo o goloj ženi, već o bijegu od stvarnosti, prividu kontrole i dostupnosti.
Možda opasnije od činjenice da mu slabi samokontrola, istovremeno se smanjuje sposobnost za zadovoljstvo u stvarnim odnosima.
Muškarac ne traži više ženu, traži samo olakšanje. Brzi izlaz iz stvarnosti u kojoj je možda prezaposlen, emocionalno nepovezan, tjeskoban ili sam. Umjesto da se suoči sa sobom ili s partnericom, on bira sigurni svijet. Žena na ekranu ne prigovara, ne pita, ne traži ništa zauzvrat. On bira kada i kako, nema čekanja, a nema ni odgovornosti. Čista transakcija koja ga gura sve dalje od onoga što ga čini cijelim.
Seksualnost nije ono što radimo, ona je dio onoga što jesmo. Zato i jest u samoj srži intime. U taj naš najdublji sloj prodire samo netko s kim smo povezani intelektualno, emocionalno, duhovno. Ako je tijelo jedino što se spojilo, onda se ništa zapravo spojilo nije. Biće čezne za potpunim sjedinjenjem, zato tjelesno ima smisla tek kad potvrđuje ono što je već sjedinjeno iznutra. Sve manje od toga ostavlja prazninu… a samozadovoljavanje pred ekranom ostavlja krater. Jer nakon privremenog olakšanja ostajete samo crni ekran i ti.
Iza tog pogleda u virtualnu nestvarnost stoji srce koje je prestalo tražiti drugoga i počelo konzumirati slike.
Za stvarnu ženu, onu koja sjedi u sobi za blagdanski stolom, kojoj je zagorio krumpir i koja se nije stigla urediti jer joj je bilo bitnije da uredni budu kuća i djeca, za nju takav muškarac sve više gubi interes. Uspoređuje ju sa širokom ponudom na tržištu. Gleda ju s pitanjem „Odgovaraš li ti mojoj listi skrivenih želja i fetiša?“ Problem svoje vrste je što je ta lista izgrađena na umjetno stvorenim scenama u kojima nema umora, neugodnosti, dvosmislenosti. Ulazak u intimu stvarne žene, ono što bi u zdravom odnosu bilo svetinja, postaje nepotrebna komplikacija. Njezin „ne“, njezina potreba za sigurnošću, razgovorom, sve to postaje previše.
Opredijelivši se za lakše i dostupnije, on gubi sposobnost za stvaran odnos. Navikava mozak na ono što ne traži trud i bliskost. Zaboravlja da odnosi ne trebaju biti jednostavni nego stvarni. I goli iznutra.
Život ne postoji izvan odnosa. Ni s Bogom ni s drugim čovjekom. Odnosi traže čovjeka koji ostaje kad postane neugodno i koji ne traži novo kad stvari postanu zahtjevne.
Možeš birati “stvarnost” u kojoj ništa ne traži tvoju dušu, ali tamo nitko neće vidjeti pravoga tebe. Tamo propadaš, i ti i sve oko tebe. Ili biraš odnos. Svjestan da odnos traži istinu, a istina uvijek traži cijelog čovjeka.
