Prošloga Božića stavio sam jednu malu knjižicu u poštansku omotnicu i poslao je u Rijeku. Bila je namijenjena mojem prijatelju Marinu Katavi, čovjeku s kojim već godinama dijelim ljubav prema rock-glazbi, ali i mnoge razgovore o životu, vjeri i svemu onome što čovjek nosi u sebi. U toj knjižici nije bilo ničega što bi na prvi pogled posebno zainteresiralo jednoga metalca. Nije bilo fotografija velikih rock-glazbenika, koncertnih termina ni priča o gitarama. Bila su to razmatranja otajstava svete krunice.
Marin je knjižicu primio, pogledao i odložio. Barem se tada nije dogodilo ništa posebno. No njegova mama Ljubica, koja s njim živi u Rijeci, u tim je stranicama prepoznala nešto što njezin sin još nije vidio. Prošlo je nekoliko mjeseci prije nego što se Marin ponovno vratio knjižici. A onda se počelo događati nešto što ni ja, dok sam je stavljao u omotnicu, nisam mogao zamisliti. Iz razmatranja otajstava svete krunice počela je nastajati glazba. Ne tiha pozadinska glazba uz molitvu, nego snažan hard rock i heavy metal, s električnim gitarama, bubnjevima i rock-vokalima.
Tako je nastao Bobaš–Katava Dominik projekt, a iz njega četiri albuma posvećena Radosnim, Žalosnim, Slavnim otajstvima i Otajstvima svjetla.
Kada danas pogledam što je iz svega toga proizašlo, ponovno se vraćam onoj maloj omotnici: u nju je stala jedna knjižica, a ono što je iz nje nastalo više ne bi stalo ni u mnogo veći paket.
Krunica je u moj život ušla mnogo prije nego što sam znao što znači biti dominikanac. U našoj maloj kući u Brajkovićima mama nas je učila prvim molitvama, a poslije sam je ponio sa sobom u dominikanski red, u kojem ona pripada našoj višestoljetnoj propovjedničkoj baštini. Nosimo je čak i o pojasu redovničkoga habita. A kada me naš provincijal, pater Tomislav, pozvao da prihvatim službu promotora krunice u Hrvatskoj dominikanskoj provinciji, nije mi održao nikakav govor. Kazao je samo: „Pater Anto, znam da ti moliš krunicu.“ I tu je stao. Što sam mu mogao odgovoriti? Doista je molim i volim, još od djetinjstva.
Upravo sam zato počeo pisati razmatranja pojedinih otajstava, želeći da čovjek, dok moli, ne ostane samo na riječima koje ponavlja, nego da se zaustavi pred evanđeoskim događajem i zapita gdje se on sam nalazi u toj priči. Jer u Nazaretu, Betlehemu i Jeruzalemu ne susrećemo samo događaje iz davne prošlosti – susrećemo radost, brigu, neizvjesnost, obitelj, gubitak i ponovno pronalaženje. Susrećemo život. Nisam tada razmišljao o električnim gitarama, ali Marin jest. I tako je molitva koju sam ponio iz roditeljskoga doma, preko jedne male knjižice, pronašla put i do rock-glazbe.
U ponedjeljak, 12. listopada 2026., u 22,30 sati, na Hrvatskom katoličkom radiju započinjemo poseban niz od četiri emisije pod zajedničkim naslovom „Kad krunica prođe kroz pojačalo“.
Prva emisija, naša 498., nosi naslov „Od zore do sutona“ i posvećena je Radosnim otajstvima. U njoj ćemo slušati skladbe s istoimenoga albuma Bobaš–Katava Dominik projekta, ali i osobno svjedočanstvo Marina Katave o tome kako je u razmatranjima svete krunice počeo otkrivati glazbu.
Marin se ovih dana suočava s ozbiljnim zdravstvenim teškoćama, ali je ipak pronašao snage da snimi svoje svjedočanstvo za slušatelje emisije, na čemu sam mu osobito zahvalan. Uz njegovo svjedočanstvo čut ćemo i kratku zajedničku molitvu Marina i njegove mame Ljubice, „Zdravo, Kraljice, Majko milosrđa“.
Naše putovanje nastavljamo 19. listopada Žalosnim otajstvima, potom slijedi mala stanka jer nas 26. listopada očekuje jubilarna, 500. emisija, a 2. studenoga susret s visočkim đacima u Münchenu. Krunici se vraćamo 9. studenoga sa Slavnim otajstvima, dok 16. studenoga završavamo Otajstvima svjetla.
Četiri albuma i četiri radijska susreta, ali uvijek jedan isti put – prema Isusu Kristu, čiji život zajedno s Marijom promatramo.
Ne želim da ove četiri emisije budu predavanja o krunici – o njoj su već napisane mnoge vrijedne knjige. Mene ovdje zanima čovjek koji moli, čovjek koji sklada, čovjek koji sluša glazbu. Zanima me i onaj koji je krunicu davno prestao moliti, ali je još uvijek čuva negdje među svojim stvarima; možda će upravo u nekoj od ovih pjesama ponovno prepoznati riječi koje je nekada slušao od svoje majke ili bake.
Zato tijekom ovoga ciklusa pozivam i slušatelje da napišu svoju priču o krunici. Nedavno mi se javila jedna gospođa nakon posljednje kemoterapije i napisala: „Krunica je zaista čudo i što je više molim, više vuče i potiče čovjeka na molitvu.“
Volio bih čuti i druge takve priče; ne trebaju to biti posebno lijepo napisani sastavci, dovoljno je ispričati što je krunica značila ili još uvijek znači u nečijem životu.
Pišite na mail oni.rokaju@gmail.com ili se javite putem Facebook profila Propovjednik p. anto. Neke od pristiglih priča podijelit ćemo u emisiji, a za nekoliko svjedočanstava pripremili smo na dar naš Krunica Box Set.
U međuvremenu je gotovo tisuću primjeraka knjižice s razmatranjima već otišlo među ljude, kao i stotinu USB-ova s glazbom projekta, a objavljena je i na slovenskom jeziku. Nisam mogao predvidjeti ništa od toga kada sam prošloga Božića adresirao jednu omotnicu za Rijeku.
Prvi album, Radosna otajstva, započinje skladbom „Zora“, a završava skladbom „Suton“. Između zore i sutona stane čitav jedan ljudski dan, sa svime što čovjek u njemu doživi, ponese, izgubi ili ponovno pronađe. A Radosna otajstva vode nas u Nazaret, u trenutak kada je Marija čula riječi koje će promijeniti njezin život i odgovorila: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi.“
Često pomislim kako je cijela krunica zapravo dugo učenje te jedne rečenice koju izgovaramo u različitim okolnostima – nekada s radošću, nekada sa strahom, a nekada jedva pronalazeći snage da je dovršimo. Riječi molitve ostaju iste, ali čovjek koji ih izgovara nije uvijek isti.
Zato vas pozivam da nam se pridružite u ponedjeljak navečer: bit će tu električnih gitara, snažnih bubnjeva i glazbe koja ne skriva svoju rockersku narav, ali bit će i jedne male knjižice, jednoga prijateljstva, jedne majke koja je nešto prepoznala prije svojega sina i molitve koja je pronašla put do glazbe.
A ja se još uvijek vraćam onome trenutku kada sam knjižicu stavljao u poštansku omotnicu. Nisam znao što će iz nje nastati. Nisam ni morao znati. Bilo je dovoljno poslati je. Ne znamo dokle može stići ono što jednom stavimo Bogu u ruke.
🎙️ ONI ROKAJU ZA GOSPODINA – 498. emisija
KAD KRUNICA PROĐE KROZ POJAČALO – I.
OD ZORE DO SUTONA
🎸 Bobaš–Katava Dominik projekt – Radosna otajstva
📖 Evanđelje: Lk 1,26–38
📅 Ponedjeljak, 12. listopada 2026.
🕥 22:30 sati
📻 Hrvatski katolički radio – 15. sezona
📱 Facebook: Propovjednik p. Anto
✉️ oni.rokaju@gmail.com
