– Post i molitva su higijena duše.
– Ako čovjek ostane samo na molitvi, može se lako uvući sebičnost i oholost u molitveni duh i molitvene nakane. Iako se govori: “Oče, budi volja Tvoja”, očekuje se ipak da bude kako mi hoćemo. Zato se čovjeku koji moli lako dogodi da Božju ljubav, milosrđe i dobrotu mjeri prema onome što je dobio ili nije dobio od onoga za što je molio. Tako cijeli molitveni život može ostati samo borba između čovjekove volje i Božje volje. (…) Tko, međutim, prihvati poziv i počne moliti i živjeti s kruhom (što praktično znači: koji za vrijeme života s kruhom ostavlja dva dana sve druge stvari), taj ulazi u proces oslobađanja svoga srca od sebičnosti i oholosti, od nalijepljenosti na svoje želje i prohtjeve, od nezdrave ovisnosti o materijalnim stvarima; oslobađa se nezdrave ovisnosti o sebi i drugima i tako se Bogu otvara prostor da zauzme prvo mjesto u čovjekovu srcu.
– Postom i molitvom čovjek se oslobađa i postaje sposoban živjeti život dostojan čovjeka. Treba svakako paziti i nikada ne zaboraviti da upravo ovaj rast u slobodi i jest mjerilo za post i molitvu. Treba biti uvijek toga svjestan, ispitivati se i ne zadovoljiti se lako brojem dana kad smo postili, niti mnoštvom molitava koje smo izrekli. Isusov život i suobličavanje s njime ostaje glavno i jedino mjerilo. U slobodi koja raste postom i molitvom, i po postu i molitvi koji dobivaju svoj smisao u slobodi srca, čovjek postaje osjetljiviji za svoj odnos prema sebi, prema drugima i prema materijalnim stvarima.
– Lako ćemo osjetiti ako nam se post i molitva vrte u začaranom krugu neslobode, jer će nam tada post postati samo neugodno odricanje od ugodnih stvari, a molitva odricanje od slobodnog vremena, i budit će se osjećaj kao da gubimo vrijeme moleći.
– Uvjeren sam da se čovjek nije sposoban odricati, nego je sposoban zamjenjivati. Postom i molitvom se otkriva ono što je bolje i lako se ostavlja ono što nije dobro ili manje dobro. Zato životna iskustva svetih i mistika uopće nikada ne smijemo promatrati sa stajališta odricanja nego zamjene. Neugodno zvuči za nas “normalne” kršćane da se netko odrekao obitelji, posjeda, svega, ako ne vidimo da se dogodila neka zamjena za bolje. Upravo zato je sve manje kršćana spremno radikalno slijediti Isusa: oni ne vide zamjenu za ono čega se odriču, a o čemu je Isus sam govorio. (Ups. Mk 10, 28)
– Jedinstvo tijela i duše u molitvi pokazuje se upravo u molitvi i postu. Tjelesni post čini molitvu potpunijom. Tko posti, bolje moli, a tko moli, lakše posti. Tako molitva ne ostaje samo jedan izraz ili riječ, nego uključuje cijelo ljudsko biće.
– Svoju nemoć čovjek lakše doživi kad posti, zato je duša u tjelesnom postu otvorenija Bogu.
– Tko posti i moli, a ne raste u osjećaju odgovornosti za druge i nije spreman ništa učiniti, vrijednost njegovog posta i molitve zaista je dovedena u pitanje.
– Može se reći da je svijet otkrio post, ali kasno. Kasno jednostavno zato što se post otkrio kad je čovjek obolio, izgubio lijepu figuru i sve to skupo platio. Nijedan se kilogram ne dobiva slučajno. Za nj se mora svakodnevno teško raditi. Mnogo se mora pojesti da bi čovjek dobio kilogram više. Mora se redovito jesti: doručak, ručak i večera i opet nešto između obroka. Da bi čovjek mogao dobiti mnogo kila, mora dakle mnogo jesti. Da bi mogao mnogo jesti, mora mnogo pripremiti, mora mnogo kupiti. Da bi mogao mnogo kupiti, mora imati novaca, a da može imati novaca mora raditi i zaraditi taj novac. I na koncu dobiva na težini, gubi lijepu figuru i lakše obolijeva. Kad oboli, mora tražiti kliniku, a terapija u klinici skupo se plaća. Dogodi se da čovjeka mnogo stoji da dobije kilograme, a onda ni terapija nije budzašto. Tako čovjek postane bolestan i siromašan.
Ovaj začarani krug može se jednostavno izbjeći ako prihvatimo Gospine programe. Tko god posti dva dana u tjednu lakše će sačuvati svoju idealnu težinu, manje će plaćati za jelo, lakše će ostati zdrav te neće morati plaćati terapiju. Tako čovjek koji prihvati Gospine programe ostaje ZDRAV, LIJEP I BOGAT.
– Post i nervoza: koliko smo puta jeli i pili i imali sve, a bili nervozni, reagirali nervozno. Post ne stvara ništa novo. Pokazuje najprije kakvi smo bili, a kad to shvatimo, onda možemo nešto novo početi.
Izvor: “Postite srcem”, fra Slavko Barbarić
