Ovaj mali vodič nije nipošto iscrpan, već je namijenjen samo kao pomagalo na početku kao priprava za sakrament ispovijedi. Vlastitim čitanjem i uz savjete svog svećenika ili duhovnika, moći ćete naći i potpunije vodiče.
Međutim, ključ za plodonosno življenje ovog sakramenta nije u pravom vodiču za ispit savjesti nego ponajprije u vašoj odluci i stalnom nastojanju da se živi u zajedništvu s Bogom, putem razvijenog bitno važnog i osobnog prijateljstva s Kristom, te korištenjem i svih drugih sredstava.
Na taj način ispovijed postaje prisni susret ljubavi, trenutak pomirenja i obnove i živ odnos, a ne samo neka puka formalnost, pobožnjačka dužnost koja se obavlja iz nekog nejasnog, neosobnog osjećaja obveze. Odvojite dovoljno vremena da se smireno i u molitvi pripremite za ispovijed.
Najprije zamolite Gospodina neka vas prosvijetli. Nakon znaka križa, može se moliti slijedeća molitva:
Oče, obiluješ milosrđem, i poznaješ moje srce.
Znaš koliko te želim ljubiti i služiti ti
nasljedovanjem tvoje volje.
Također znaš koliko sam slab
i kako mi je teško živjeti ponizno,
u čistoći i vjeri.
Dok se bliži tvoj premili sakrament pomirenja,
ustanovljen po mudrosti i žrtvi tvoga Sina,
a kojega Crkva slavi,
molim te, pošalji Duha Svetoga
da prosvijetli moj um,
da spoznam svoje grijehe i pogreške;
neka mi oživi srce
da se iskreno ražalostim
što uvrijedih tebe i što ranih Crkvu,
da ispovjedim svoje grijehe
i primim tvoj oprost i snagu.
Krist se najviše brine za naša srca: “Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.”
“Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke.”
“Dobar čovjek iz riznice dobre vadi dobro, a zao čovjek iz riznice zle vadi zlo; ta iz obilja srca usta govore.”
Stoga, dok govoriš s njim o tome kako si ga povrijedio ili mu nanio bol od svoje zadnje ispovijedi, možeš započeti razmišljanje s razmatranjem svojih nutarnjih stavova. Zatim prati njihova očitovanja u svojim djelima (ili obrnuto – važno je uključiti oba aspekta). Mnogi ljudi smatraju da je korisno zabilježiti misli koje im naviru tijekom svog ispita savjesti, da bi tijekom ispovijedi bile jasne i uredne. Kako počinješ redovito primati sakrament i ispitivati savjest ustanovit ćeš da je mnogo lakše utvrditi područja u kojima si sklon popustiti pred svojom sebičnošću, gdje obično upadaš u grijeh ili popuštaš svojim urođenim slabostima. U tom trenutku, tvoj ispit savjesti trajati će kraće, a ti ćeš trebati energičnije aktivirati svoje ufanje i vjeru da ne bi podlegao osjećajima obeshrabrenja. Možda bi ti pomogao slijedeći upitnik.
Moj odnos s Bogom
“Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom i svim umom svojim.”
– Što je obilježilo moj uobičajen stav prema Bogu tijekom zadnja dva tjedna? Klanjanje, veličanje, zahvalnost, poštovanje, povjerenje, vjera, ufanje i ljubav?
– Ravnodušnost (nezainteresiranost), udaljenost, ogorčenost, arogancija?
– Kako se ovaj stav očitovao u mom molitvenom životu?
– Koliko sam podlegao lijenosti, zanemario ustrajavanje u svojim molitvenim obvezama, u onima koje nalaže Crkva (npr. nedjeljna misa) i u onima koje sam osobno obećao da ću činiti?
– Koliko sam podlegao odvraćanjima pozornosti tijekom molitve?
– Jesam li se borio protiv odvraćanja pažnje, ili sam dopustio da me ono obeshrabri i oslabi?
– Koliko sam truda uložio u održavanje doticaja s Bogom tijekom svojih uobičajenih aktivnosti?
– Jesam li pokušao otkriti njegovu volju u dužnostima i okolnostima svog života, ili sam živio kao da on u svemu tome uopće nema nikakvu ulogu?
– Jesam li svjesno pokušavao udovoljiti mu, upoznati ga, služiti mu, tragati za njim, često misliti na njega, ili sam ga isključio iz svojih stvarnih svakodnevnih briga?
– U kojoj je mjeri Bog bio moja “jedina potrebna stvar”, i u kojoj mjeri su ga drugi ljudi, zadovoljstva, ili stvari potiskivali iz mog života? Zašto?
Moj odnos s drugima
“Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga”‘ ; “Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.”; “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!”
– Što obilježava moj uobičajen stav prema drugim ljudima (onima meni bliskim kao i onima s kojima saobraćam samo povremeno) tijekom zadnja dva tjedna?
– Interes, velikodušnost, briga, čistoća?
– Kritičnost, strah, arogancija, pohlepa, zavist, požuda?
– Koliko li sam se trudio pokušavajući gledati svaku osobu, ne u smislu koliko mi je korisna ili ugodna, nego jer ju Bog beskrajno ljubi?
– Koliko sam se trudio misliti dobro o drugima, umjesto da promišljam njihove slabe točke ili mane?
– Na koji se način ovaj nutarnji stav izrazio u mojim riječima?
– Jesam li ogovarao, pridružio se drugima beskorisno kritizirajući ili sam nepotrebno loše govorio o drugima (omalovažavao)?
– Jesam li grubo postupao prema drugima iz ljutnje, nestrpljivosti, ili pretjerivanja?
– Jesam li s nekim postupao hladno, otresito, neuljudno, ili nestrpljivo?
– Koliko sam se trudio govoriti pozitivno o drugima da bih gradio ozračje povjerenja, uzajamnog poštovanja i ljubavi?
– Na koji način se ovaj namjerni stav izražavao u mojim djelima?
– Jesam li nepošteno iskoristio nekoga, upotrijebivši ga za vlastite svrhe umjesto da ga poštujem kao osobu? Jesam li si dopustio da gestama, riječima ili djelima prenesem svoje nezadovoljstvo, nestrpljenje ili ljutnju?
– Jesam li pribjegao nasilju da bih se ‘ispuhao’ i tako se riješio svoje frustracije?
– Jesam li nekoga posebno protežirao ili gajim sveopću ljubav poput Krista?
– Koliko sam se trudio pomoći onima oko sebe, služiti im, učiniti im živote ugodnijim i ispunjenijim, pokazati im Božju ljubav i blagost izražavajući iskrenu zabrinutost i interes za njih?
– U kojoj sam mjeri izrazio pravu ljubav prema drugima, molio se Bogu za njih?
– Svjedočenjem istinitosti evanđelja svojim primjerom i riječima?
– Koliko sam skrenuo sa svog puta da bih druge približio Kristu?
Moja vlastita samodisciplina
“Tada dozva narod i učenike pa im reče: ‘Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.'” “Ne znate li da svi trkači trče na trkalištu, ali samo jedan pobjeđuje? Trčite tako da pobijedite.”
– Što je obilježilo moj uobičajeni stav prema vlastitom životu u posljednja dva tjedna?
– Ugađanje svojim sklonostima, želja za udobnostima (komforom), oholost, arogancija, lijenost? Poniznost, odgovornost, odlučnost da činim Božju volju?
– Kako se je uobičajen stav očitovao u ispunjavanju mojih dužnosti?
– Jesam li zabušavao u nekim važnim dužnostima?
– Jesam li ih ispunjavao savjesno, odgovorno, gledajući u njima volju Božju i moj put do sretnog i plodonosnog života?
– Koliko sam odgovorno pokušavao otkriti i razviti svoje talente i darove dobivene od Boga?
– Jesam li ih uzeo ‘zdravo za gotovo’?
– Jesam li ih “zakopao”?
– Kako se ovaj uobičajen stav očitovao u načinu na koji sam trošio svoje vrijeme?
– U kojoj sam mjeri planirao unaprijed, zacrtao si ciljeve i odredio redoslijed žurnosti mojih zadataka?
– U kojoj sam mjeri dopustio da moje emocije i mušice (umjesto mojih uvjerenja) određuju moja djela i odluke?
– Kako se ovaj uobičajen stav izrazio u načinu na koji sam odgovorio na izazove, poteškoće i iskušenja?
– U kojoj sam mjeri našao Boga u ovim trenucima i obnovio svoju vjeru i povjerenje u njega, moju predanost njemu?
– U kojoj mjeri sam podlegao obeshrabrenju, samosažaljenju, “lakšem načinu”?
– Koliko sam se trudio da nađem i prigrlim Kristov križ u svom vlastitom životu?
– Jesam li pokušao održavati red u vanjskim stvarima svog života, da bih njegovao sklad i red u svojoj duši?
– U kojoj mjeri sam podlegao krajnostima u svojoj potrazi za zadovoljstvom?
– Jesam li ikada nepotrebno ugrozio svoje zdravlje ili život ili zdravlje i život druge osobe zlouporabom ovog najdragocjenijeg dara postojanja?
– Jesam li ikada dopustio da moj loš primjer udalji druge od Krista?
Izvor: franjevci-split.hr
