Jedna od najljepših slika kruha svakako je ona – da ga se dijeli. Kruh se može rezati, lomiti, kidati… ali tek kad se dijeli, postaje znak života. Nigdje zajedništvo među ljudima, ta uzajamna radost i spremnost nešto podijeliti, nije toliko vidljivo i sveto kao u razlomljenom kruhu. U lomljenju kruha, u Euharistiji, svaki put oživljuje cijela priča spasenja: Posljednja večera, muka, smrt i uskrsnuće Bogo-Čovjeka Isusa Krista, koji je umro na križu, a koga je Bog treći dan uskrisio od mrtvih.
Isto tako, u ritmu krunice – molitvi koja „diše“ s Crkvom – ta se priča spasenja prelama u srcima ljudi i pretvara u život.
Prva zajednica i kruh koji okuplja
Prva kršćanska zajednica, okupljena na slavlje Euharistije, bila je duboko svjesna te istine. Okupljali su se ne samo radi molitve, nego i radi zajedništva: zajedno su blagovali od onoga što su sami donijeli. Taj razlomljeni kruh, dijeljen među braćom i sestrama, otkrivao je nešto više od svoje opipljivosti – upozoravao je na Isusa Krista, pravi izvor i smisao života.
Za nas kršćane Isus je Kruh koji daje život – ne samo jednom, nego svaki dan i za vječnost. U tom kruhu Bog postaje blizak, a čovjek čovjeku brat.
Kruh na cesti – podsjetnik na ono najvažnije
Sjećam se prizora s ulice – s kruhom u ruci pitao sam prolaznike tko bi radio sat vremena za taj kruh. U nekim gradovima ljudi su samo odmahnuli rukom, smijali se, dobacivali su grubo. U drugima, stotine su se okupile i bile spremne raditi satima. Jednima kruh nije vrijedio ništa – drugima je značio sve.
Taj trenutak me duboko dotaknuo. Jer onaj tko nije bio gladan, rijetko razmišlja o tome koliko kruh doista vrijedi. A onaj tko jest – zna da kruh znači život.
Upravo zato je Euharistija središte: u tom kruhu Bog postaje blizak, hrani i tijelo i dušu.
Snaga Duha i snaga molitve
Euharistijski kruh hrani čovjeka iznutra. U njemu je snaga Duha Svetoga koja daje život, smisao i zajedništvo. I kao što kruh jača tijelo, tako krunica hrani dušu. Krunica nije molitva zatvorenih očiju, nego otvorenih srca. Ona je poput toplog kruha koji kruži iz ruke u ruku: jednostavna, ali hranjiva. Tko istinski moli krunicu, ulazi u Marijinu školu života — gleda, sjeća se, moli, zahvaljuje i živi.
Krunica – molitva koja okuplja
Krunica je Crkva u malom. U obitelji: dvadeset minuta dnevno postaje vrijeme milosti i blizine. U župi: krunica prije mise nije „popuna vremena“, nego priprava srca. U svijetu: krunica pretvara nemoć u zauzetu ljubav.
Kao što euharistijski kruh gradi zajednicu, tako i krunica povezuje raspršene, donosi mir i blizinu, i uči nas gledati svijet Marijinim očima.
Dvije ruke iste ljubavi
Euharistija i krunica nisu dva odvojena svijeta. One su dvije ruke iste ljubavi: – jedna dijeli kruh i gradi zajednicu, – druga moli i nosi zajednicu. U Euharistiji Krist dolazi k nama, a u krunici mi s Marijom koračamo k Njemu. Zajedno tvore most između Neba i zemlje, između čovjeka i Boga.
Kad se kruh lomi – ljubav postaje vidljiva. Kad se krunica moli – ljubav postaje djelotvorna. I jedno i drugo rađa zajedništvo, utvrđuje vjeru i širi mir. Kruh koji se dijeli – okuplja. Krunica koja se moli – povezuje. A Krist, prisutan u svemu tome – spašava.
Završna molitva
Gospodine Isuse, Ti si Kruh života i Srce našeg zajedništva.
U Euharistiji nas okupljaš, a po krunici nas učiš moliti i ljubiti.
Daj da i mi budemo kruh jedni za druge — razlomljeni, ali darovani.
Neka naš život bude molitva, a naša molitva Tvoj dodir svijetu.
Amen.
