Svatko tko želi biti istinski duhovan asket treba se potruditi udaljiti se od bučne gomile i ne približavati joj se, kako bi i tijelom i umom i srcem bio izvan pometnje i ljudskog vrtloga. Jer, gdje su ljudi, tamo je i pometnja. Gospodin naš nam je pokazao primjer udaljavanja od ljudi i osamljivanja time što je sam zasebno odlazio na goru radi molitve. U pustinji je On također, pobijedio i đavla, koji se usudio s Njim stupiti u borbu. Svakako, On ga je mogao pobijediti i usred mnoštva, ali je to učinio u pustinji da bi nas naučio da je u osamljenosti i molitvenoj tišini lakše pobijediti neprijatelja i postići savršenstvo. Ni Svoju slavu Gospodin nije pokazao Svojim učenicima među ljudima, nego tek pošto ih je izveo na goru. I Ivan Krstitelj je bio u pustinji sve do dana svog nastupa pred Izraelom. U svijetu nas neprijatelj lakše pritješnjava svojim oruđima, i izvanjskim i unutrašnjim. Tu on preko nekih ljudi, koje je privukao i koji su mu poslušni, kao preko pomoćnika i suradnika, vodi borbu protiv vjernika: neka bestidna žena može kod njega biti veoma snažno oružje, koje široko rasprostire svoje varljive zamke. Kada je vidio četiri Bića koja su pokazivala slavu Božju, Ezekiel nije bio u gradu ili selu, već vani – na polju, jer mu je Bog rekao: Izađi na polje i vidjet ćeš slavu moju (Ez 3, 22). I uopće, viđenja i objave takve vrste bile su svetima pokazivane jedino na gorama i u pustinjama. Znajući kako je Bogu ugodna osamljenost, prorok Jeremija je također rekao: Blago čovjeku koji od mladosti uzme jaram svoj, sjedne osamljen i zašuti (Tuž 3, 27-28). Znajući, opet, dobro koliko štete može ljudska vreva nanijeti onima koji žele ugoditi Bogu, on se nije suzdržao, već je rekao: Tko će mi dati posljednje stanište u pustinji, da ostavim ljude svoje i da odem od njih? (Jr 9, 2). I prorok Ilija se udostojio hranu dobivati od anđela u pustinji, a ne usred narodne gomile, ne u gradu ili selu. Sve ovo i slično što je bilo sa svetima, napisano je radi toga kako bismo se uvjerili da nasljedujemo one koji su voljeli osamljenost, zato što ona i nas može privesti Bogu. Zbog toga se trudite utvrditi u njoj kao što treba, da bi vas privela viđenju Boga, što i jest duhovno sagledavanje (kontemplacija, sozercanje).
***
Želim vam reći na što sliči duša u koju se uselio oganj božanski. Slična je dvokriloj ptici koja se uzdiže po nebeskom prostranstvu. Od svih stvorova samo ptice imaju krila kao nešto naročito. A krila duše koja se pokorava Bogu sastoje se od čežnje ognja Božjeg, kojim se ona uzdiže gore k nebu. Ukoliko se liši ovih krila, ona nema snage kojom bi se uzdigla u visinu, jer nema udjela u ognju koji uzdiže u visinu, i postaje slična ptici koja, lišena svojih krila, više ne može letjeti. Osim toga, duša ljudska sliči na pticu još i u tom smislu što je toplina sredstvo rađanja ptica. Jer, ukoliko ptice ne zagrijavaju jaja, neće se izleći živi mladi, budući da se oni drugačije ne mogu probuditi u život osim toplinom. Tako i Bog obuhvaća i zagrijava duše koje su mu poslušne, pobuđujući ih na duhovni život. Videći tako da je duša, koja se prianja uz Boga i koja mu je poslušna, slična ptici kojoj je toplina izvor postojanja, nikako nemojte sebi dozvoliti da izgubite ovaj oganj. Znajte da su vam zbog tog ognja koji vam se od Boga daruje, od đavla pripremljene mnoge borbe s ciljem da ga izgubite. Jer, on dobro zna da vas ne može pobijediti sve dok je u vama taj oganj.
***
Protivite se đavlu i trudite se raspoznavati njegove zamke. On svoju gorčinu obično skriva pod vidom slasti, kako ne bi bio otkriven. On priprema razne prividnosti, lijepe naizgled, ali sasvim drugačije po djelovanju, da bi zavarao srca vaša lukavim oponašanjem istine, koja je inače privlačna. Prema tome je usmjerena sva njegova vještina, tj. da se svim silama odupre svakoj duši koja dobro služi Bogu. Demon duši nudi mnoge strasti, kako bi njima ugasio božanski oganj u kojem je sva snaga. Veliki uspjeh postiže on pomoću tjelesnog spokoja i onoga što je s njim povezano. Najzad, ako vidi da se vjernici svega toga čuvaju, da ništa ne primaju od njega, niti daju kakvog znaka da će ga ikad poslušati, on sa stidom odstupa. Tada se u njih useljava Duh Božji, dajući im spokojstvo ili mir u svim djelima njihovim. I samo nošenje jarma Božjeg postaje im slatko, po riječima Evanđelja: Naći ćete spokoj dušama svojim (Mt 11, 29). Oni imaju spokoj iako su uzeli i nose jaram Njegov. Tada postaju neumorni kako u vršenju vrlina, tako i u vršenju dužnosti i noćnih bdjenja; više se ne gnjeve zbog ljudskih uvreda i ne boje se ni čovjeka, ni zvijeri, ni ikakvog duha, zato što radost Gospodnja prebiva u njima dan i noć, oživljavajući njihov razum i hraneći ih. Tom radošću duša raste i postaje pogodna za sve ili savršena. U toj radosti se i uznosi na nebo.
***
Vidimo da dijete raste primajući u početku samo majčino mlijeko, a zatim drugu kakvu mekanu hranu, i najzad svaku hranu koju obično upotrebljavaju ljudi. Tako ono postaje snažno, hrabro, i njegovo srce smjelo izlazi u susret neprijateljima koji ga žele napasti. Međutim, ako ga u djetinjstvu snađe kakva bolest, njegova ishrana i jačanje nisu dovoljno uspješni, zbog čega postaje slabo i svaki ga neprijatelj svladava i pobijeđuje. Da bi ozdravilo i dobilo moć da odoli neprijatelju, treba naći pomoć i brigu iskusnog liječnika. Tako i duša ljudska, u kojoj nema radosti Božje, osjeća slabost i prima mnoge rane. Stoga se ona treba pobrinuti da nađe Božjeg slugu, koji ima iskustva u duhovnom liječenju, i da mu priđe s predanošću. On će je prvo iscijeliti od strasti, a zatim uskrisiti i naučiti kako će, uz pomoć Božju, zadobiti radost koja je njena prava hrana. Tada će se ona usprotiviti svojim neprijateljima, zlim duhovima, i pobijediti ih, a njihove savjete zgaziti, i uzradovati se savršenijom radošću.
***
Čuvajte se savjeta zlog đavla koji prilazi kao pravdoljubiv, kako bi vas prevario i obmanuo. Makar vam prišao i u obliku svijetlog anđela, ne vjerujte mu i ne slušajte ga. On vjerne obično očarava privlačnom vanjštinom navodne istine. Nesavršeni ne poznaju ta njegova lukavstva ni ono što im uporno podmeće. Savršeni ih, pak, znaju, kao što veli Apostol: A jaka hrana je za savršene, čija su čula navikom izvježbana za razlikovanje i dobra i zla (Heb 5, 14). Njih neprijatelj ne može prevariti. Međutim, vjerne koji su nepažljivi, on lako hvata i obmanjuje svojim navodno slatkim mamcem, slično ribaru koji ribu lovi pomoću oštre udice pokrivene mamcem. Riba ne zna da je udica pokrivena mamcem, nego dopliva, guta mamac i pada u plijen. Kad bi riba znala da će tim mamcem biti ulovljena, bez svake sumnje mu se ne bi približila, već bi bježala od njega. Na isti način i nesavršene vjernike, kao što smo rekli, neprijatelj lovi, i to iz potpuno istih razloga, kao što govori Salomon: Neki se put čovjeku čini prav, iako njegov kraj gleda u dno pakla (Izr 16, 25). I kod proroka Amosa piše: Što vidiš Amose? 0n je odgovorio: Zamku za lovljenje ptica (Am 8, 2). Iz straha da ne bude uhvaćena na zemlji, ptica leti zrakom i pravi sebi gnijezdo radi odmora i sna na najvišim mjestima. Tu ona spava bezbrižno, znajući da je nitko ne može dostići i uhvatiti. Međutim, poznato je kako se lovac mnogo dovija kako bi je prevario: dolazi do tog mjesta, razastire mreže, i baca zrnje na vidljiva mjesta. Tom hranom on mami pticu s visine, te ona slijeće i postaje plijen. Na sličan način djeluje i đavao, loveći neiskusne kršćane svojim podvalama, i zbacujući ih s njihove visine. Tako je on uradio i kad se sakrio u zmiju i kazao Evi: Nećete vi umrijeti… U onaj dan kad okusite otvorit će vam se oči, pa ćete postati kao bogovi (Post 3, 4-5). Čuvši te riječi, Eva mu se predala srcem, misleći da je to istina. O tome nije razmislila kao što je trebalo. Ona je okusila plod i dala i Adamu da pojede i njih je zadesila velika nesreća: oboje su pali sa svoje visine. Tako đavao postupa s nesavršenim kršćanima koji se, ne razlikujući dobro od zla, upravljaju po svojim sklonostima, zadovoljavajući se svojim rasuđivanjem i mišljenjem. Misleći da su dostigli savršenstvo, i da su stekli blagoslov otaca svojih, oni ne smatraju da je potrebno da pitaju svoje savršene oce koji znaju razlikovati dobro od zla, već idu za željama svoga srca. Takvi su slični pticama koje su sagradile gnijezdo na visini, pa zatim sletjele na zemlju, pale u zamku i postale plijen. Slično se događa i njima, jer u svojoj samouvjerenosti djeluju uvijek po naklonosti svog srca i ispunjavajući svoje želje, ne slušajući svoje oce i ne savjetujući se s njima. Đavao im stoga namješta razna viđenja i privide, puneći njihovo srce ohološću. Ponekad im noću daje snove koji se danju ispunjavaju, kako bi ih uronio u veću obmanu. I još više: ponekad im noću pokazuje svjetlost tako da mjesto na kome se nalaze postaje obasjano. I mnogo drugog sličnog čini, čak i navodna čuda. Sve on to čini da bi oni bili spokojni u vezi s njim, misleći da je anđeo i da ga prime. Čim ga prime na taj način, on ih survava s visine pomoću duha oholosti koji je njima ovladao. On ih se trudi držati u uvjerenju da su duhovno postali veliki i slavniji od drugih, i da nemaju više potrebe obraćati se svojim ocima i slušati ih. Oni su, međutim, po Pismu, slični sjajnom grožđu koje je nezrelo i oporo. Pouke otaca njima su teške, zato što su uvereni da već sami sve znaju.
Dobrotoljublje: Pouke svetog oca našeg Antuna o životu u Kristu, preuzete iz životopisa koji je sastavio sveti Atanazije i iz dvadeset poslanica i dvadeset govora prepodobnoga (51.-55.)
Izvor: orthodoxhr
