Kao prva enciklika njegova pontifikata, Magnifica Humanitas, koja je objavljena ovoga ponedjeljka, može se smatrati pokazateljem doktrinarnog pristupa pape Leo XIV, piše EWTN NEWS, navodeći kako su neki od najznačajnijih aspekata učiteljskih dokumenata poput enciklika izvori nadahnuća iz kojih papa crpi izvan strogo crkvenog područja tj. ne samo citati velikih teologa, crkvenih otaca ili papa, nego i reference na tradicije i discipline izvan Crkve.
Primjerice, Leo XIV citira Viktor Frankla, liječnika i preživjelog iz četiri nacistička koncentracijska logora, uključujući Auschwitz, između 1942. i 1945. Iz toga krajnjeg iskustva, obilježenog potpunim uništenjem njegova okruženja i istrebljenjem njegovih bližnjih, proizašlo je njegovo univerzalno djelo “Čovjekovo traganje za smislom”, u kojem Frankl tvrdi da, unatoč patnji, život ostaje vrijedan življenja.
Papa također ukazuje na „gotovo proročko značenje” različitih kulturnih izraza: Beethovenovu Devetu simfoniju, koju opisuje kao „želju za jedinstvom”; Picassovu Guernicu „kao osudu dehumanizacije”; te film “Schindlerovu listu” redatelja Stevena Spielberga, „kao poziv da se prošlost ne prepusti zaboravu”. U enciklici papa upozorava na rizike s kojima se suočava demokratski život u kontekstu u kojem „pitanje što je istina gubi zanimanje”, ustupajući mjesto pragmatizmu zadovoljenom „onim što se čini korisnim ili učinkovitim”.
Kako bi ilustrirao posljedice te ravnodušnosti prema istini koja, prema papi, „polako, ali neumoljivo vodi prema totalitarizmu” poziva se na njemačko-američku filozofkinju i političku teoretičarku Hannah Arendt. U djelu “Podrijetlo totalitarizma”, objavljenom 1951., Arendt tvrdi da idealni podanici takvih režima nisu nužno oni koji su ideološki uvjereni, nego „ljudi kod kojih razlika između činjenice i fikcije (tj. stvarnosti iskustva) te razlika između istinitog i lažnog (tj. standarda mišljenja) više ne postoje”, kako se citira u Magnifica Humanitas.
Papa također citira katoličkog pisca 20. stoljeća J. R. R. Tolkiena, posebno djelo “Gospodar prstenova: povratak kralja” epski završetak njegove slavne trilogije. Kroz čarobnjaka Gandalfa papa podsjeća na moralnu odgovornost svake generacije: “Nije naša zadaća ovladati svim plimama svijeta, već učiniti ono što je u našoj mogućnosti za dobrobit onih godina u koje smo smješteni, iskorjenjujući zlo na poljima koja poznajemo, kako bi oni koji žive poslije mogli imati čistu zemlju za obrađivanje.” Uz te reference, papa priziva i pokret za građanska prava u Sjedinjenim Državama, povezan s vodstvom Martin Luther King Jr., kao i kraj apartheida u Južnoj Africi nakon oslobađanja Nelson Mandelae i njegove odluke da „ne prepusti budućnost mržnji”.
Učiteljski tekst također prepoznaje svjedočanstvo „hrabrih i velikodušnih” žena poput sv. Laure Montoya, sv. Terezije iz Kalkute, Dorothy Day i Elisabeth Elliot (1926.–2015.), utjecajne američke kršćanske misionarke, spisateljice i govornice.
Uz njih, Lav spominje istaknute osobe iz različitih područja znanja i društvenog djelovanja koje nisu nužno katolici. Među njima su Marie Curie (1867.–1934.), pionirke u proučavanju radioaktivnosti i prve osobe koja je primila dvije Nobelove nagrade u različitim područjima (fizici i kemiji); Maria Montessori, talijanska liječnica, pedagoginja i filozofkinja koja je revolucionirala obrazovanje stavljajući dijete u središte učenja; te Wangari Maathai (1940.–2011.), kenijska aktivistica, osnivačica Pokreta zelenog pojasa i prva afrička žena koja je 2004. dobila Nobelovu nagradu za mir za doprinos održivom razvoju, demokraciji i miru.
Spominje i Benazir Bhutto (1953.–2007.), istaknutu pakistansku političku čelnicu i prvu ženu izabranu da vlada državom s muslimanskom većinom, koja je dvaput obnašala dužnost premijerke, od 1988. do 1990. i od 1993. do 1996.
Svi oni, zajedno s mnogim drugim ženama s različitih kontinenata, kako napominje Leo XIV, svojim su djelovanjem pridonijeli „činjenju povijesti humanijom”.
Nadalje, u dijelu koji se bavi obrazovanjem, papa citira Platona tj. konkretno njegovo “Sedmo pismo”, iz 353. pr. Kr. u kojem, opisujući svoj boravak u Sirakuzi pod tiranima Dionizijem Starijim i Dionizijem Mlađim, grčki filozof iznosi dio svoje političke i etičke doktrine.
Enciklika također ističe vjerske zajednice koje odlučuju živjeti na siromašnim i opasnim mjestima. Papa ih naziva „mučenicima bratstva i pravde”, poput sv. Maksimilijana Kolbea, sv. Óscara Romera i blaženog Enriquea Angelellija; kao i druge svjedoke koji su, u teškim i često nehumanim uvjetima, utjelovili nadu evanđelja i dostojanstvo ljudske osobe, poput časnog François-Xaviera Nguyễna Văn Thuậna.
Izvor: EWTN NEWS
