Molitva zagovora
Na putu hoda za Bogom imamo divne primjere svetoga života, a jedan od mojih primjera je fra Vjeko Ćurić, bosanski franjevac, misionar i mučenik.
Otkako sam i sam u misijama toliko puta mi je znala glavom proći misao «Kako bi to fra Vjeko napravio?». On je moj ispit savjesti i snaga da pomaknem granice vlastitih skučenih obzira.
Osjećam da me nešto “goni” i potiče da molim devet dana Molitvu za beatifikaciju fra Vjeke Ćurića pripremajući se tako za 27. obljetnicu njegove mučeničke smrti. Puno je nakana za koje želim moliti, ali već sada živo osjećam fra Vjekinu prisutnost i to da će se Bog proslaviti u našem životu po njegovu zagovoru.
Dijelim s vama ovih devet dana Molitvu kako bi i vi mogli moliti za svoje nakane. Svaki dan ću nakon molitve staviti i poveznicu na neki tekst ili video koji nam može pomoći da bolje upoznamo život fra Vjeke.
Vjerujemo i molimo!
Molitva za beatifikaciju fra Vjeke Ćurića
Bože, naš dobri nebeski Oče, Tvoj misionar fra Vjeko Ćurić naviještao je Radosnu vijest spasenja narodu Ruande, pomagao mu u najrazličitijim nevoljama, spašavao ugrožene u ratnom vihoru, te je konačno i svoj život dao žrtvujući se za opće dobro.
Molimo Te, udijeli nam po njegovu zagovoru milosti koje su nam potrebne za naš zemaljski život i za vječno spasenje.
Posebno Te molimo za ………….….…. (navedite svoju nakanu), te da što prije mognemo fra Vjeku častiti kao blaženika i sveca Katoličke Crkve.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Fra Vjeko Ćurić rođen je u Lupoglavu kraj Žepča 26. travnja 1957. godine, kao drugo od šestero djece u obitelji Peta i Ane Ćurić. U Visokom je 1976. završio Franjevačku klasičnu gimnaziju. Školovao se za svećenika od 1976. do 1982., kada je, diplomiravši filozofiju i teologiju na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, zaređen. Postao je član Franjevačke provincije Sv. Križa Bosne Srebrene.
U Parizu se pripremao za misijski poziv. Otišao je u Ruandu 1983. godine. Prema franjevačkom planu “Projekt Afrika” nastojao je naučiti lokalne običaje i plemenske jezike, a pomagao je u duhovnim i materijalnim potrebama lokalnom stanovništvu, a i organizirao je i konvoje humanitarne pomoći.
U Ruandi je trajao rat i genocid 1994. godine između pripadnika plemena Hutu i Tutsi. Gotovo svi svećenici bijelci napustili su zemlju. Vjeko Ćurić je ostao. Više puta bio je u smrtnoj opasnosti za vrijeme i nakon rata. U travnju 1996. dva su ga razbojnika napala želeći ga strijeljati, ali im je uspio pobjeći.
Nije preživio napad 31. siječnja 1998. godine, kada je ubijen u Kigaliju. Pokopan je u mjestu Kivumu, u župnoj crkvi koju je dao sagraditi s vjernicima. Sprovod je vodio apostolski nuncij u Ruandi poljski nadbiskup Juliusz Jacucz.
Dan nakon njegova ubojstva, papa Ivan Pavao II. spomenuo ga je u govoru na Trgu sv. Petra u Vatikanu rekavši: “Fra Vjeko još je jedna žrtva dodana dugom nizu misionara koji su svoju ljubav prema Kristu i afričkim narodima potvrdili žrtvujući vlastiti život.”
