Iz korijena drveta izbijaju mladice – kako je to kod čovjeka?
Ta ni drvu nije nada sva propala,
posječeno, ono opet prozeleni
i mladice nove iz njega izbiju.
Ako mu korijen i ostari u zemlji,
ako mu se panj i sasuši u prahu,
oćutjevši vodu, ono će propupat’
i pustiti grane kao stablo novo.
Al’ kad čovjek umre, ostaje pokošen,
kad smrtnik izdahne, gdje li je on tada?
Može sva voda iz mora ispariti
i presahnut’ rijeke, isušit posvema’,
al’ čovjek kad legne, ne ustaje više,
dok nebesa bude, neće se podići,
od sna se svojega probuditi neće.
Izvor: „365 x Biblija“, Kršćanska sadašnjost, Zagreb.
