Uz jaslice nalazimo i tradicionalno božićno drvce. I to je drevna navada, koja uzvisuje vrijednost života jer, u zimsko doba, zimzelena jela postaje simbolom života koji ne umire.
Kada Crkva slavi euharistiju, spomen smrti i uskrsnuća svojega Gospodina, taj središnji događaj spasenja stvarno se uprisutnjuje i „vrši se djelo našeg otkupljenja“. Ta je žrtva tako presudna za spas ljudskog roda da ju je Isus Krist izvršio i vratio se Ocu tek nakon što nam je ostavio sredstvo po kojem ćemo moći u njoj sudjelovati kao da smo bili sami ondje prisutni. Svaki vjernik može tako u noj imati dio i neiscrpno iz nje crpsti plodove. To je vjera, od koje su kršćanski naraštaji živjeli tijekom tisućljeća. Tu je vjeru učiteljstvo Crkve neprestano potvrđivalo radosnom zahvalnošću za taj neprocjenjivi dar (…). Što je Isus mogao više učiniti za nas? Zaista, on nam u euharistiji pokazuje ljubav koja ide „do kraja“ (usp. Iv 13,1), ljubav koja ne poznaje mjeru. (EE 11)
+ Djevice Bezgrješna, nauči nas kako je Bog sve, te kako je svijet ni iz čega nastao po djelu njegove stvarateljske volje.
Iz knjige „Misli sv. pape Ivana Pavla II. za svaki dan u godini“
