ISUS se uoči Muke susreće sa svojim apostolima u Gornjoj sobi. Gospodin zna da je došlo njegovo vrijeme. Neće više sjediti za stolom s njima na zemlji, već će ih čekati pokraj Oca. Apostol Ivan, prisutan u onim važnim trenucima, prije nego što pripovijeda događaje te noći, opisuje Isusov duh: „budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio” (Iv 13,1). Upravo ga je ta ljubav – također i za svakoga od nas – nagnala da nekoliko minuta kasnije pita svoga Oca za jedinstvo svojih učenika kroz stoljeća.
Ekumenizam – istaknuo je sveti Josemaría – je “želja za proširivanjem srca, za otvaranje svima otkupiteljskim strepnjama Kristovim, koji svakoga traži i želi dobrodošlicu, jer je prvo volio sve” [1]. Jedinstvo je manifestacija milosrđa: ono se rađa iz našeg jedinstva s Bogom i prelijeva se u ljubav koja ne stvara granice drugima i ne zna reći dosta. Kršćani “osjećaju kako su im srca široka”, rekao je sveti Ivan Krizostom u homiliji. „Kao što toplina širi tijela, tako i dobročinstvo ima snagu množenja, budući da je to topla i gorljiva vrlina“ [2]. Kao posljedica toga, kako ističe sveti Ivan Pavao II, “napredak se postiže na putu koji vodi ka obraćenju srca prema ljubavi koju čovjek ima prema Bogu i, istodobno, prema braći: svoj braći, čak i onima koji nisu u punom zajedništvu s nama. Iz ljubavi se rađa želja za jedinstvom, također i s onima koji su tu želju uvijek ignorirali »[3].
Njegovo prisno sjedinjenje s Ocem i žeđ za dušama tjeraju Isusa da moli: „ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio“ (Iv 17,23). Pridruženi Isusovoj molitvi, ova želja za jedinstvom poziva nas da molimo za sve kršćane i sa svim kršćanima. Na putu prema jedinstvu, prvu ulogu ima molitva, koja je nesumnjivo srce cijelog ekumenskog zadatka. „Ako kršćani, unatoč svojim podjelama, znaju sjediniti sve više i više zajedničku molitvu oko Krista, postat će svjesniji da ih dijeli manje od onoga što ih ujedinjuje. Ako se češće i upornije nađu pred Kristom u molitvi, naći će snage suočiti se sa čitavom bolnom i ljudskom stvarnošću podjela“ [4]. Ova zajednička molitva, kako Benedikt XVI ističe, „nije dobrovoljni ili puki sociološki čin, već je istinski izraz vjere koji ujedinjuje sve Kristove učenike“ [5].
ISPRED groba svetog Pavla papa Franjo je istaknuo da autentična potraga za jedinstvom znači vjerovati, u iskrenoj molitvi, u milost Oca. Sa poniznim stavom tražimo od Boga oprost za naše podjele, koje su otvorena rana u Tijelu Kristovu. Taj isti oprost tražimo i zbog razdvajanja naše braće lošim ponašanjem katolika kroz povijest. Na isti način žalimo kad su danas ili u prošlosti katolici bili uvrijeđeni od strane drugih kršćana. “Ne možemo izbrisati ono što je bilo”, nastavio je Papa tom prilikom, “ali ne želimo dopustiti da tegobe prošlosti i dalje kontaminiraju naše odnose” [6].
Vrlo je vjerojatno da su, kako ističe Drugi vatikanski sabor, za razdvajanje kršćana ponekad “odgovorne obje strane, ali oni koji su se sada rodili i njeguju vjeru u Isusa Krista u tim zajednicama, ne mogu se smatrati odgovornima za grijeh razdora, a Katolička ih Crkva prihvaća s bratskim poštovanjem i ljubavlju“ [7]. Temelj ekumenske predanosti je u obraćenju srca. Na ovaj ćemo način s novim srcem promišljati prošlost čistim Kristovim pogledom, a on će nam pružiti potrebnu milost za pročišćavanje našeg sjećanja, oslobađajući ga nesporazuma i predrasuda.
Život svetog Pavla je dobar primjer u tom pogledu. Njegovo obraćenje “nije bilo korak od nemorala do morala – moral mu je bio neupitan -; od pogrešne vjere do ispravne vjere – njegova je vjera bila istinita, iako nepotpuna -; ali trebalo ju je osvojiti Kristovom ljubavlju: odricanjem od svog savršenstva; bila je to poniznost onih koji su se bez rezerve stavili u službu Kristovu u korist braće. I samo u odricanju od sebe, u ovom suglasju s Kristom, također se možemo sjediniti među sobom, možemo postati “jedno” u Kristu” [8]. Svakako, predanost i molitva za jedinstvo nisu rezervirane samo za one koji žive u kontekstima podjele; naprotiv, u našem osobnom dijalogu s Bogom ne možemo zanemariti ovu zabrinutost. S pouzdanjem koju nam daje zajedništvo svetaca, zajedno s braćom po cijeloj zemlji, molimo: “Svi smo jedno.”
MOLITVA i osobno obraćenje naša su glavna sredstva za rad na jedinstvu kršćana. Možemo čak reći da je najbolji oblik ekumenizma boriti se živjeti u skladu s Evanđeljem, kako bi naš život bio slika onoga Krista oko kojega se želimo okupiti. Ali istodobno, moramo imati stvaran interes za razgovor s razdvojenom braćom. Zbog toga je na prvom mjestu dobro zapamtiti da se „istina nameće samo silom one iste istine koja prodire, i mekoćom i čvrstinom istovremeno, u duše“ [9]. Autentični ekumenski dijalog, koji izbjegava sve oblike redukcionizma, sinkretizma ili lakog slaganja, ima svoj temelj u ljubavi prema istini [10]. Samo gledajući drugu osobu Isusovim očima, zahvaljujući pažljivom osluškivanju, s novom jasnoćom možemo i osobno otkriti aspekte bogatstva kršćanske poruke.
Uz dijalog, zajednički je rad još jedan vrlo učinkovit način promicanja kršćanskog jedinstva. Sve više i više polja otvara prostor za ekumensku suradnju, posebice u pogledu prisutnosti Evanđelja u društvu. Sveti Josemaría smatrao je da duh Opusa Dei, potičući osobnu inicijativu u apostolatu i na poslu, može biti plodonosan u stvaranju „točaka laganog susreta, na kojima razdvojena braća otkrivaju – takav je život, godinama se to dokazuje – dobar dio doktrinarnih pretpostavki u koje su i oni i mi, katolici, položili toliko ekumenske nade »[11].
Imamo dva načina za rad na jedinstvu: s jedne strane, molitva i obraćenje srca; s druge strane dijalog i suradnja s drugim kršćanima. Uvjereni u snagu molitve cijele Crkve tijekom ovog tjedna, jednostavno se okrećemo Mariji. Njezina poslušnost Duhu Svetomu dragocjen je primjer istinskog ekumenskog stava.
[1] Sveti Josemaría, Ljubiti Crkvu, n. 28.
[2] Sveti Ivan Krizostom, Homilija o drugoj poslanici Korinćanima, 13, 1-2.
[3] Sveti Ivan Pavao II, Enciklika Ut unum sint, n. 21.
[4] Ibid.
[5] Benedikt XVI, Homilija, 23-I-2008.
[6] Franjo, Homilija, 25-I-2016.
[7] Drugi vatikanski sabor, Unitatis redintegratio, n. 3.
[8] Benedikt XVI, Homilija, 25-I-2009.
[9] Drugi vatikanski sabor, Dignitatis humanae, n. 1.
[10] Usp sveti Ivan Pavao II, Enciklika Ut unum sint, nn. 36-38.
[11] Sveti Josemaría, Razgovori, n. 22.
Izvor: https://opusdei.org/hr-hr/article/molitvena-osmina-za-jedinstvo-krscana-2-dan-19-sijecnja/
