Riječka nadbiskupija zahvalna je svima koji pridonose rasvjetljavanju povijesnih okolnosti i svjedočanstava vezanih uz Riječke mučenike. Njihovo stradanje za Krista i vjernost savjesti dragocjen su dio povijesti mjesne Crkve te nadahnuće vjernicima i danas.
Istodobno, dužni smo istaknuti da svako promišljanje o mučenicima mora ponajprije polaziti od njihova duhovnog svjedočanstva, a ne od ideoloških ili političkih tumačenja povijesti kakva se pojavljuju u pojedinim medijima. Crkva mučeništvo ne razumije kao sredstvo društvenog obračuna nego kao vrhunac kršćanske ljubavi i vjernosti. Povijest stoga ne smije biti talac politike ni predmet političkog inženjeringa kojim se prošlost tumači i instrumentalizira prema aktualnim političkim ili nacionalističkim gledištima. Kada se to događa, neizbježno se bude stare rane i produbljuju napetosti.
Riječka nadbiskupija ne želi da se žrtve totalitarizama koriste za produbljivanje već postojećih društvenih podjela. Nacionalizam i šovinizam nisu prihvatljivi, s koje god strane dolazili. Kršćanstvo nadilazi nacionalnu pripadnost i ujedinjuje narode u jedan Božji narod. Ispravna ljubav prema vlastitoj domovini, jeziku i kulturi ne gradi se u antagonizmu prema drugima nego u poštovanju i zauzimanju za opće dobro.
Povijesna istina zahtijeva ozbiljno i cjelovito istraživanje, ali i osjetljivost prema složenosti vremena u kojem su se ti događaji zbivali. U tom smislu podupiremo proces „čišćenja pamćenja“ – oslobađanja osobne i kolektivne svijesti od naslijeđene srdžbe, neprijateljstava i nasilja. To podrazumijeva spremnost da prepoznamo i vlastite pogreške te da oplakujemo ne samo žrtve vlastite zajednice nego i žrtve drugih, svjesni da je upravo to put prema istinskom pomirenju. Zato Crkva mora biti prostor pomirenja, a ne ideološkog svrstavanja.
Spomen mučenika prije svega je poziv na obraćenje, oprost i izgradnju pravednijega društva. Moderna Europa sagrađena je na temeljima antitotalitarizma, pomirenja i suradnje; to nas podsjeća na to da se svjetlija budućnost ne može graditi na nacionalizmu nego na odgovornosti, solidarnosti i traženju zajedničkoga dobra.
Stoga su ne samo povjesničari nego i kulturne ustanove, vjerske zajednice te crkveni i neovisni mediji pozvani biti čuvari nasljeđa suživota i dijaloga, odbijajući nametanje nedemokratskih i nacionalističkih obrazaca ponašanja kao i svako ideološko svrstavanje koje iz njih proizlazi.
Brana populizmu i isključivosti može biti samo educirana, informirana i kritička javnost. Zato potičemo da se u javnim raspravama o Riječkim mučenicima izbjegavaju pojednostavljene interpretacije i naglasci koji bi mogli stvoriti dojam da Crkva zauzima ideološke ili političke pozicije. Naša je zadaća čuvati sjećanje na svjedoke vjere, nadahnjivati se njihovim primjerom čovječnosti i ljudskosti te istodobno pridonositi dijalogu, pomirenju i zajedničkoj budućnosti u kojoj će dostojanstvo svake žrtve biti poštovano, a povijest oslobođena natruha ideoloških tereta.
