Nadbiskup-hodočasnik koji je cijeli autobus častio slatkišima od Zadra do Rima i natrag – pročitajte pismo koje je mons. Zgrabliću napisala hodočasnica Ana

Mogao je biti stacioniran negdje u nekom ‘izabranom’ društvu crkvenih prelata iz Hrvatske i svijeta… Ali, zadarski nadbiskup Milan Zgrablić želio je biti sa svojim ljudima – hodočasnik s hodočasnicima od vožnje autobusom i brodom, hodom Rimom i drugim gradovima, do večere u hotelskom restoranu, među i s hodočasnicima, objavila je Zadarska nadbiskupija na svojoj FB stranici, a objavu prenosimo u cijelosti.

Autor: Vjerujem.hr
event 15.10.2025.
Photo: Zadarska nadbiskupija

Kao nadbiskup, mogao je boraviti, noćiti u Domu sv. Marte u Vatikanu, a ne u hotelu s hodočasnicima putnicima. Mogao se i ‘prebaciti’ nekim brzim letom do Rima i natrag, a ne satima biti na valovitoj i vjetrovitoj plovidbi morem i još koliko sati sjediti u ‘običnom’ autobusu.

Nije trebao pješačiti rutama, mjestima Rima, Loreta, Bitetta, Barija, koja su bila odredišta hodočasnika, niti biti tek još jedno lice s kolarom među ‘običnim ljudima’, čiji je ‘status’, ako bi se tko bolje negdje zagledao, otkrivao tek njegov biskupski prsten i križ na prsima.

Mogao je biti stacioniran negdje u nekom ‘izabranom’ društvu crkvenih prelata iz Hrvatske i svijeta… Ali, zadarski nadbiskup Milan Zgrablić želio je biti sa (svojim) ljudima – hodočasnik s hodočasnicima od vožnje autobusom i brodom, hodom Rimom i drugim gradovima, do večere u hotelskom restoranu, među i s hodočasnicima – koji su tu priliku blizine susreta iskoristili da ga pitaju: “Di idemo sljedeći put, druge godine? Da znate koliko nam ovo znači…?”. Odgovor se čeka…

Nadbiskup je želio osjetiti sve izazove i situacije, stanja i raspoloženja, čekanja i iščekivanja, kao i svi drugi, tijekom hodočašća. Čekati u redu sa svim hodočasnicima svijeta, za proći kroz Sveta vrata bazilika.

Ipak, bio je malo posebniji putnik u autobusu. Razlikovao se po tome što bi kupio na stajalištima, a onda ljudima u autobusu, u kojem je bio, dijelio razne slatkiše, kekse i čokolade.

“Poruka za nadbiskupa Milana Zgrablića: Hvala što ste Vi i don Krešo Ćirak bili s nama na cijelom putovanju i crticama iz Svetog Pisma i liturgije, molitvama i blagoslovima, učinili naš put hodočašća još bogatijim i ljepšim. Cijelo putovanje je bilo milosno i posebno na svoj način. Poseban dojam na mene su ostavili:

❣️crkva u Loretu gdje sam imala priliku čitati i mirnoća tog prostora 🙏🏻

❣️oltar u Bazilici Svetog Petra i kip Svetog Petra koji odišu posebnom snagom vjere, skoro opipljivom

❣️ljudi s kojima sam provodila vrijeme dok smo zajedno hodočastili sve ove dane

❣️zajednička pjesma za vrijeme liturgije – koja je za mene posebna dimenzija slavljenja i sviranje našeg “malog” Luke; tako oštroumnog i načitanog djeteta koji upija svaku Vašu i našu riječ

❣️blizina Svetog Oca koji pozdravlja Hrvate, a koje ćemo tek postajati svjesni kroz neko vrijeme.

Hvala na pažnji 😊

Ana Motl Demo, zadarska hodočasnica s Nacionalnog hodočašća u Godini jubileja u Rimu

P. S. Svako to srce stavila je sama Ana 🙂 poruka je prenesena u originalu, kako je poslana 🥰

Ana je to napisala, jer ju je nadbiskup Zgrablić u autobusu u kojem je bila, gdje i on, pitao, što bi posebno izdvojila s Hodočašća. Rekla je da će razmisliti 😊 I po povratku u Hrvatsku, u nedjelju, 12. 10., napisala to.

Inače, Anu smo zvali ‘drugom vodičkom’, jer je cijelo vrijeme hodočašća marljivo i požrtvovno u svojoj ruci nosila, naizmjence, lijeva, desna ruka – držala kišobran u visini, uzdignuto u zraku, pokraj glavne vodičke autobusa br. 5, divne i sposobne Ive, skroz na početku grupe – kako bi svi članovi grupe iz autobusa vidjeli smjer kojim se ide i bili na okupu.

Kad je trebalo, Ana je bila i tzv. ‘metla’. Dakle, bila je nekad i na začelju kolone hodočasnika i pazila da tko ne zaostane, što je značilo da je poznavala svako lice i točan broj grupe – pa je bilo trenutaka da je morala reći i vikati prema naprijed: “Stani, čekaj… Ima ih još koji dolaze, nismo još svi zajedno”…

Uz znak raspoznavanja – za grupu prepoznatljivi crni kišobran s bijelim točkicama kojeg je stalno nosila, cijelo vrijeme, svakog trenutka hoda, okupljanja i čekanja u redovima, Aninom snažnom glasu nije trebalo mikrofona.

Sve su to jako važne stvari na, ne samo Nacionalnom, nego crkveno sveopćem Hodočašću u Godini jubileja u velegradu Rimu krcatom prometa i ljudi, da grupa ostane homogena, da se nitko ne izgubi i da sve ide po predviđenom rasporedu i planu. Da se svugdje pravovremeno stigne.

Hvala hodočasniku nadbiskupu Milanu na raznim slatkišima (ovdje na fotografijama je samo jedna verzija) i dragoj, poduzetnoj Ani na održavanju rimskih hodočasničkih smjerokaza – uz direktive izvrsne vodičke Ive iz Dubrovnika, suradnice agencije Ati, organizatora jubilejskog hodočašća za Zadrane.

Izvor: Zadarska nadbiskupija

Pročitaj više

Kao časni brat službovao je u više samostana: u Zagrebu na Kaptolu (krojač), u Varaždinu (bolničar), u Našicama (sakristan) te ponovno u Zagrebu (sakristan). Nakon svećeničkog ređenja 2017. godine, pastoralno je djelovao u Iloku (župni i samostanski vikar, ekonom), Hrastovici i Petrinji (upravitelj župe) te Varaždinu (gvardijan).

Gost emisije (po pričama iz Metal Biblije) je pastor Samuel, mladić koji je odrastao na metal sceni.
U 16. godini doživljava snažan susret s Bogom i shvaća: „Za mene ne postoji ništa bolje od Isusa.“

Ljudsko bratstvo u kršćanskom smislu nije samo osjećaj pripadnosti, već stvarno i sakramentalno sudjelovanje u odnosu Krista Sina s Ocem, u Duhu Svetom. „Bratstvo“ u masonskom ili komunističkom smislu, nasuprot tome, nastoji kontrolirati i dominirati čovječanstvom – poput „Velikog Brata“ koji vas promatra, a to je dijametralno suprotno „slavnoj slobodi djece Božje“ (Rim 8,21).