Predvodeći euharistijsko slavlje na blagdan sv. Šime, zaštitnika Zadra, nadbiskup zadarski mons. Milan Zgrablić svoju je propovijed posvetio zlostavljanjima u Crkvi i kako se nositi s tom pojavom.
“Posebno boli kada osoba, iskreno tražeći Boga,”, kazao je mons. Zgrablić, “naiđe na zlo upravo ondje gdje je očekivala pomoć za osobno posvećenje, duhovnu pomoć, razumijevanje i sigurnost: u susretu sa svećenikom, redovnikom, redovnicom, biskupom ili drugom osobom kojoj je u Crkvi povjereno služenje. Kada umjesto svjedočanstva Božje ljubavi i pomoći osoba doživi težinu „djela tijela“, takvo iskustvo najčešće može duboko raniti njezino srce, poljuljati povjerenje u Crkvu i otežati joj put prema Bogu”.
Zašitao se kako kao vjernici odgovoriti na takvo zlo koje se događa u Crkvi?
“I Crkva je pozvana biti zajednica u kojoj ranjeni čovjek može pronaći sigurnost, pomoć i utjehu. Stoga će prvo naše pitanje u susretu s povrijeđenom osobom biti: je li osoba koja je proživjela nasilje ili zlostavljanje sada sigurna? Ima li ona nekoga tko će je pažljivo saslušati, zaštititi i pomoći joj?”, kazao je i dodao kako nas “vijest o mogućem nedjelu ili zlostavljanju može nas duboko potresti, osobito ako se odnosi na osobu koju poznajemo, kojoj dugujemo zahvalnost”.
“Dobro koje smo od nje primili ne treba poricati. Ali, naše dobro iskustvo s nekom osobom koja služi u Crkvi ne može biti razlog da odbacimo svjedočanstvo o mogućem počinjenju zla ili mogućem zataškavanju”, kazao je zadarski nadbiskup.
“Ozbiljno shvatiti zlo znači omogućiti da se činjenice odgovorno i temeljito istraže, uz zaštitu povrijeđenih i pravedno postupanje prema svima uključenima. Kada postoje saznanja ili opravdana sumnja na nasilje i zlostavljanje koje je počinio netko od osoba koje vrše službu u Crkvi, treba ih prenijeti nadležnim crkvenim i državnim tijelima. Treba iskreno iznijeti ono što je netko osobno vidio i o čemu može svjedočiti, razlikujući vlastite sumnje ili glasine koje je doznao od drugih”, rekao je.
“Možda se netko pita: nanosimo li time štetu Crkvi ili pojedincu kada govorimo o takvim nedjelima? Potrebno je imati na umu da sablazan nastaje počinjenim zlom, a produbljuje se njegovim prikrivanjem, šutnjom, ušutkavanjem ili vrijeđanjem povrijeđenih i izbjegavanjem odgovornosti”, kazao je u svojoj propovijedi, dodajući kako “ljubav prema Crkvi traži da dostojanstvo i sigurnost svake osobe ima prednost pred prividom da je sve u redu i da se sablazan nije dogodila”.
“Ljubav od nas traži da ostanemo uz povrijeđene i nakon prvoga razgovora ili prijave. Prijavom nadležnim tijelima bol povrijeđenih ne prestaje. Nekima će, zasigurno, biti teško ponovno pristupiti svećeniku ili se vratiti u zajednicu u kojoj su bili ranjeni. Trebamo poštovati granice koje postavlja ranjena osoba i pružiti im blizinu koju mogu prihvatiti”, rekao je mons. Zgrablić, dodavši kako svi članovi župne ili druge crkvene zajednice, mogu pridonijeti ozdravljenju rane.
“Suzdržimo se od širenja glasina – ogovaranja, zadiranja u tuđu privatnost i iznošenja neistinitih optužbi – kleveta. Ne dopustimo, također, da nas osobna naklonost ili uvjerenje navedu da mogućeg krivca unaprijed branimo i odbacujemo svjedočanstvo onih koji govore o pretrpljenom zlu. Poštovanje prema svakoj osobi, kako prema mogućoj žrtvi, tako i prema mogućem krivcu, treba biti povezano s otvorenošću za istinu, brigom za povrijeđene i pravednim utvrđivanjem odgovornosti za koje su nadležne određene institucije”, rekao je nadbiskup Zgrablić, posebno naglasivši kako se ne smije pristati “na ponižavanje povrijeđenih niti unaprijed donositi osude onih koji su zakonito pod istragom”.
“Svatko je pred zakonom nevin dok mu se krivnja ne dokaže. Poduprimo one koji traže pomoć i zauzimajmo se da naše crkvene i društvene zajednice budu sigurna mjesta, osobito za našu djecu i ranjive osobe”, poručio je.
“Događaji sablazni u Crkvi pozivaju nas i na osobni ispit savjesti. To ne znači da su svi jednako odgovorni za zlo i sablazni ili da time želimo umanjiti učinjenu nepravdu ili zlo. Ali svatko se može zapitati: Živim li po Duhu ili po tijelu? Dopuštam li da mi osobna naklonost ili nenaklonost prema nekome zamagli prosudbu? Idealiziram li nekoga toliko da više ne želim čuti istinu i zato se nabacujem blatom na moguću žrtvu? Radujem li se tuđem padu? Ogovaram li ili klevećem? Šutim li kada bih trebao posvjedočiti istinu, pomoći ili progovoriti”, rekao je mons. Zgrablić, naglasivši kako je pred grijesima svojih članova Crkva “pozvana ponizno stati pod Kristov križ: priznati težinu zla, saslušati povrijeđene, zaštititi ugrožene, pomoći koliko je više moguće, zahtijevati odgovornost, pokajati se i tražiti oproštenje. Sve to želimo učiniti i ovom današnjom svetom službom”.
“Kada nas grijesi članova Crkve potresu, upravimo pogled prema Kristu, „začetniku i dovršitelju vjere“, kao ga naziva poslanica Hebrejima. Gospodin iz iskustva dobro poznaje bol izdaje, nepravde i zla, pa i od koji su mu bili najbliži. Usprkos tome, u njegovom križu prepoznajemo ljubav koja ostaje vjerna i usred ljudskoga zla, nevjere i izdaje, a u njegovom uskrsnuću pronalazimo temelj nade koja ne razočarava jer grijeh, zlo i smrt nemaju posljednju riječ”, poručio je zadarski nadbiskup, dodavši da “onima kojima je sablazan otežala put vjere neka Gospodin daruje utjehu, a nama odgovornost da im svojim djelima svjedočimo njegovu bezuvjetnu i neopozivu ljubav”.
Izvor: IKA
