Krajem 80-ih dogodila se mala revolucija: u naše je domove stigao MTV i donio ono što se zvalo video spot. Kratki film od tri-četiri minute, koji se stalno vrtio dok ga ne zamijeni novi hit. Za nas, koji smo odrastali u vremenu svijeća, pješčanih satova i crno-bijelih ekrana, bio je to šok. Najednom je ritam postao brži od života. Ulice su se praznile, prijatelji gubili, a svi smo zurili u isti prozor: televizor.
Blještavi šund i otimači vremena
Novinari su spotove često nazivali „blještavim šundom“. Brze i nepovezane slike činile su ih privlačnima, a ipak praznima. Tajna je bila u stalnom ponavljanju – u stvaranju ovisnosti.
Dva kanala brinula su da spotovi stignu posvuda: MTV i Super Channel. Najprije New York, London i München, a ubrzo i Moskva. Činilo se da cijeli svijet pleše u ritmu video-spota. Tko se mogao otrgnuti? Koliko smo puta rekli: „Još samo jedan spot, pa idem spavati.“ A onda bi svanulo jutro.
Kad glazba postane slika
Spotovi su nudili i više od glazbe – bili su kratke priče. Ponekad lijepe, ponekad tamne. Sjećam se hita metal benda Queensrÿche – Eyes of a Stranger: hladna bolnica, sivi zidovi, časna sestra s krunicom, kirurg demonskog pogleda. Slike bez reda, ali s jakim dojmom.
A onda Laibach s obradom Sympathy for the Devil: mješavina kršćanske simbolike i totalitarne estetike. Provokacija i blasfemija u isto vrijeme. Nismo znali što točno žele reći – ali smo osjećali da nas nešto vuče i zbunjuje.
Krađa smisla – i danas isti izazov
Spotovi nisu krali samo sate. Oni su znali krasti i smisao. Umjesto tišine – buka. Umjesto odnosa – ekrani. Umjesto vremena za prijatelja – vrijeme za top-liste. I tako, dok je svijet cupkao u MTV-ritmu, polako smo postajali stranci: jedni drugima, pa i sami sebi.
Danas bismo rekli: TikTok, Reels, shorts. Pravilo je isto: tri minute, brzi kadar, ponavljanje do iznemoglosti. Generacije odrastaju u tom ritmu, s ekranom umjesto lica bližnjega. No pitanje ostaje isto: što radimo s vremenom koje nam je darovano?
Biblija nas podsjeća: „Kad se navršilo vrijeme, posla Bog Sina svoga“ (Gal 4,4). Vrijeme nije roba za potrošnju, nego prostor susreta s Bogom i ljudima. Ako spotovi – nekad na MTV-u, danas na mobitelu – postanu mjera našega dana, tada dopuštamo da nam netko drugi kroji i ritam i smisao.
Promšljanje i molitva
Vrijeme je dar, a ne plijen otimača i prodavača blještavila. Mjera života nisu top-liste, nego susreti. Ne broj spotova koje smo odgledali, nego trenutci koje smo podijelili – s drugima i s Bogom.
Gospodine, Učitelju vremena i vječnosti,
nauči nas čuvati sate koji su nam darovani.
Oslobodi nas od onoga što krade pažnju i otupljuje srce.
Daj nam hrabrosti da vrijeme darujemo Tebi i ljudima oko sebe.
Neka svaki naš dan bude ispunjen ljubavlju, a ne prazninom slika koje nestaju.
Amen
