O duši: odakle je, što je, kako izgleda?

Ako se čovjek trudi u evanđeoskim vrlinama, duša mu postaje čista i svijetla; ako pak živi u grijesima, duša mu postaje mračna i tamna. No i oni koji žive u vrlinama, duše im nisu istoga sjaja: jer svakome duša sija prema trudu koji on ulaže trudeći se u  božanskim vrlinama

Autor: Vjerujem.hr
event 20.12.2024.
Photo: Pixabay

Iz životopisa sv. Andrije Jurodivog[1] (spomen 2./15.10.)

I reče: Zaista vam kažem, ako se ne obratite i ne budete kao djeca, nećete ući u Carstvo nebesko. (Mt 18, 3)

Jednom Epifanije zamoli blaženoga Andriju da mu objasni, odakle je duša čovjekova, što je, i kako izgleda. Blaženi mu ovako objasni: „Duša je život i sila, i slična Bogu. Duši je Bog dao silu: da oživotvorava tijelo, da upravlja njime, da ga zagrijava i okrepljuje, jer je tijelo bez duše blato i pepeo i prah. Suština duše je razumni duh, koji je lak, mudar, razborit, divan, blag, sladak, tih, krotak, prelijep i ugodan, natječe  se s anđelima. U početku duša svakoga čovjeka blista jače od sunca; ali kako čovjek raste i prolaze godine, duša se njegova mijenja prema djelima njegovim i sve više sliči na djela njegova; i kakva su djela njegova, takav je  i izgled duše njegove. Ako se čovjek trudi u evanđeoskim vrlinama, duša mu postaje čista i svijetla; ako pak živi u grijesima, duša mu postaje mračna i tamna. No i oni koji žive u vrlinama, duše im nisu istoga sjaja: jer svakome duša sija prema trudu koji on ulaže trudeći se u  božanskim vrlinama. Neke duše sijaju jače od sunca, neke kao sunce,  neke kao mjesec, neke kao svjetlost, neke kao munja, neke kao jantar, neke kao ljubičica, neke kao vuna, neke kao čisto zlato. Jednom riječju: kako  se tko trudi, onako i sija. Ukoliko se kroz asketske podvige približava Bogu, utoliko jače i sija, i postaje „bog po milosti“ zajedničarenjem u Duhu Svetome. Ukoliko netko trpi nevolje i muke radi Gospodina, utoliko postaje bliže  Bogu. Kao što crno željezo, kada se stavi u oganj, sija, te i ono samo postaje oganj, tako i ljudi. Duh Sveti je oganj, a mi smo crno željezo. Ukoliko postimo, bdijemo, stojimo cijele noći, molimo, uzdržavamo se – usvajamo vrline,  propisane nam od Duha Svetoga, utoliko ćemo sijati očišćeni, prosvjetljeni, obasjani. – Isto tako, samo u obratnom smjeru, treba  rasuđivati i o onima koji duše svoje prljaju grijesima. Jer u početku Bog, stvorivši čovjeka, dahne mu u lice duh životni, i posta čovjek duša živa (Post 2, 7). Tako su duše ljudske stvorene čiste, čistije od svjetlosti. I djeca, dok su u utrobi majčinoj, duše su im čiste. A kasnije, u životu, kada počnu činiti grijehe, duše im se pomračuju; i ukoliko dublje zalaze u grijeh, utoliko mračnije i postaju. Mnoge duše, kada se razluče od tijela, izgledaju izranjene; neke izgledaju izgladnjele i kao u dronjke obučene; neke su skroz gubave; neke crne kao katran; neke ispečene kao crni ugljen, duše zlopamtila su kao demoni; duše krivovjernika kao najdublji mrak; duše muželožnika i idolopoklonika su crnje od najcrnjeg mraka.“

+++

Epifanije upita sv. Andriju: „Jesu li đavli slični anđelima ili nisu?“ – Sveti odgovori: „Dijete, nisu. Oni su stvoreni isti po suštini, ali su pomračeni. Međutim, sveti anđeli su neoskvrnjeni i čisti,  te sijaju jače od sunca.“

[1] https://orthodoxhr.wordpress.com/2021/09/25/tko-su-jurodivi-krista-radi/

Izvor: Blog “Upoznaj pravoslavlje – pravoslavna vjera i duhovnost na hrvatskom jeziku”

Pročitaj više

Ako je pokojniku bila draga pjesma “Volim piti i ljubiti”, onda se to moglo u klapskoj izvedbi izvesti na karminama koje organizira obitelj. I tako se kao obitelj i prijatelji oprostiti od pokojnika. Ne treba stavljati u kontekst liturgijskoga slavlja ono što ne pripada bogoslužju Crkve.

Mi se ne okupljamo ovdje da bismo slavili propale ideologije, niti da bismo proklinjali počinitelje ovih zločina. Mi njegujemo spomen da ušutkane žrtve ne ostanu nijeme i da im bude vraćeno ljudsko dostojanstvo; mi se spominjemo žrtava da zlo i laž ne bi prevladali i da krvnici i oni koji ih brane ne uživaju u miru misleći da su nedodirljivi.

Elon Musk primjer je čovjeka koji je izgubio svaku mjeru. On koji svim silama želi produžiti vlastiti život – propušta jedini način na koji to zaista možeš učiniti: živeći ga za drugo biće.
Zato ako zažive tvornice ljudi budućnosti, naš je najveći zadatak zaštititi “organsko” roditeljstvo. A naš najveći čin otpora je donijeti dijete na svijet iz predanja. Iz čežnje da se daruje, a ne posjeduje.
To je kad trudnoća nije devet mjeseci nelagode, nego devet mjeseci zajedništva. Kada znaš da svako srce koje ti kuca pod rebrima – nije tvoja imovina, nego poslanje. To je kad muškarac nije korisnik maternice, nego čuvar svetog prostora.