Čitamo ovih dana naslove poput: „Žena izbola muškarca nasmrt u Zagrebu.“ Međutim “žena” u pitanju je Sonja Hranjec, muškarac koji se identificira kao transrodna žena. I da, mediji inzistiraju da ga se zove ženom. Orwellove zastrašujuće riječi odjekuju snažnije nego ikad: „Partija ti je rekla da odbaciš dokaze svojih očiju i ušiju. To je bila njihova konačna i najvažnija zapovijed.“
Došli smo do točke u kojoj nema objektivne istine i riječi gube značenje. Ono što je nekada bila zdrava pamet, danas se smatra govorom mržnje. Matt Walsh, u svom dokumentarcu What is a Woman? (Što je žena?), probija ideološku maglu jednim jednostavnim pitanjem — na koje nijedan lijevi progresivni profesor, aktivist ili političar ne zna (ili ne želi) dati odgovor: Što je žena?
Odgovor je kroz većinu ljudske povijesti bio očit: odrasla ljudska osoba ženskog spola. Danas nam govore da je žena “onaj tko se tako identificira”, što je jednako besmisleno kao reći da je mačka “onaj tko se naziva mačkom”.
Sonja Hranjec, koji je od muškarca postao osoba koja se identificira kao žena, sada će biti suđen — i vrlo vjerojatno zatvoren — kao žena. Da, osoba s XY kromosomima uskoro bi mogla biti smještena u ženski zatvor. Jer, izgleda da identitet nadilazi anatomiju, sigurnost i zdrav razum.
Uzmimo na trenutak ovo ozbiljno. Ako se sada sami možemo identificirati u što god poželimo, gdje je granica? Možemo li se identificirati u drugu etničku ili rasnu skupinu? U drugu dobnu skupinu? Može li se pedesetogodišnjak identificirati kao tinejdžer i izlaziti s maloljetnicima? Ovo više nije klizavi teren — to je slobodan pad u ludilo.
Čak i formulacije koje koristi medij su indikativne. “Žena počinila ubojstvo.” Ovakvi naslovi ne izvještavaju — oni indoktriniraju. To nije samo dezinformacija; to je redefinicija stvarnosti. To je ideološki oblik manipulacije: ne vjeruj svojim očima, ne vjeruj biologiji, ne vjeruj povijesti. Vjeruj Partiji.
Da budemo jasni: ovo nije poziv na okrutnost prema osobama koje pate od rodne disforije. Ovo je otpor prema prisili da afirmiramo laž — i prema posljedicama kada se ta laž institucionalizira u zakone i društvene norme. Suosjećanje nikada ne bi smjelo zahtijevati predaju istine.
Dakle, muškarac počini ubojstvo, mediji ga nazivaju ženom, a uskoro bi mogao biti smješten među ženske zatvorenice. Dobro došli u novu ortodoksiju, gdje riječi ništa ne znače, biologija još manje, a jedini veći zločin od ubojstva je – pogrešno oslovljavanje.
U posljednjih nekoliko godina imao sam nekoliko razgovora s osobama koje pate od spolne disforije — muškarcima koji se osjećaju kao žene i ženama koje se osjećaju kao muškarci. Nikada nisam podržavao njihove osjećaje, ali sam uvijek imao dovoljno poštovanja prema njima — i hrabrosti — da im kažem istinu: postoji samo muško i žensko.
Takvim osobama ne pomažemo ako ih lažemo. Prava pomoć dolazi kroz istinu, ne kroz ideološku fantaziju. Istina se ne smije podložiti osjećajima niti ideologijama.
Dakle, Sonja Hranjec nije žena. On može obući haljinu, staviti šminku i umisliti si da je žena ali to ga ne čini ženom. On ne može biti žena jer je muškarac. Kad bi za 200 ili 300 godina neki znanstvenik analizirao kosti Sonje Hranjec, zaključio bi da je riječ o muškarcu. Taj znanstvenik ne bi imao pristup Sonjinim osjećajima, dokumentima ili društvenim konstrukcijama. Imao bi samo biološke činjenice: XY kromosome, građu kostura, genetske markere. I zapisao bi ono što je očito — muško je!
Izvor: Damir Stojić Facebook
