OČIMA PSIHOLOGA I TEOLOGA: Navečer prije spavanja dobro je ponavljati Pavlove riječi – u Kristu sam postao bogat u svakom pogledu

Tada će i naša podsvijest primiti ovu važnu poruku, pa će i ona biti obogaćena, a to znači da ćemo mi kao čitava osobnost, cjelina svijesti i podsvijesti biti prožeti predivnom mišlju sv. Pavla apostola koji nas želi uvjeriti kako smo u Kristu uistinu postali bogati u svakom pogledu.

Autor: P. Mijo Nikić
event 02.11.2025.
Photo: Tomislav Miletic/Pixsell

Isus Krist je Sin Božji i kao takav posjeduje puninu života, radosti i svakoga drugog bogatstva. U času utjelovljenja On se toliko ponižava da silazi s božanskoga prijestolja, ulazi u naš svijet, rađa se u štalici kao najveći siromah da nas svojim siromaštvom obogati i svojom žrtvom na križu osigura nam život vječni. Tko povjeruje u ljubav Božju u Kristu Isusu i svim srcem prihvati Isusa kao svoga  Spasitelja, taj je uistinu bogat. On ima sve. Sv. Ivan apostol u svojoj prvoj poslanici: „Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života“ (1 Iv 5, 12).

Čitav je Stari zavjet navještaj Onoga koji ima  doći da bude Emanuel – Bog s nama. Rođenjem Isusa Krista Stari je zavjet postigao svoju svrhu. Obećani Mesija postao je stvarno Emanuel – s nama Bog. Isus – Sin Božji i nas je učinio sinovima Božjim. Mi smo sinovi u Sinu. To je najveće bogatstvo koje smo mogli dobiti na ovome svijetu. To je nešto toliko uzvišeno da to nismo mogli niti poželjeti. Postati djeca Božja i baštinici neba jest nešto što nadilazi sve naše želje. A to je postalo stvarnost. Zaista nas je Krist obogatio u svakom pogledu. Sveti Pavao je to najprije doživio na sebi. Bio je progonitelj Krista i Crkve, a onda je milošću Kristovom doživio pravo obraćenje i snagom Duha Svetoga posve se predao Kristu i jedina mu je želja bila da Kristovu radosnu vijest, a to znači samoga Krista, navijesti svim narodima svijeta.

Svi mi koji smo kršteni postali smo bogati u svakom pogledu jer smo tim činom opečaćeni neizbrisivim pečatom života i Trojedinoga Boga Oca, Sina i Duha Svetoga. Ono najljepše što se s nama na ovome svijetu moglo dogoditi, već se dogodilo kad smo na času krštenja postali djeca Božja. Sva se naša dužnost sada sastoji u tome da svaki dan svojom vjerom i svojim djelima nesebične ljubavi potvrđujemo svoju krsnu posvetu i svoje opredjeljenje za Boga. Na tome putu Krist nam je vođa i snaga. Dobro kaže jedna pjesma: „Dokle smo tvoji, tko nam što može, ti si nam nada, ljubav i spas“. Pavao nije znao za ovu našu pjesmu, ali je svojom izjavom da nas ništa ne će rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu, zapravo rekao isto.

Gledajući sa psihološke strane, dobro je da sebi često ponavljamo Pavlove riječi, malo prilagođene svakomu pojedincu: „U Kristu sam postao bogat u svakom pogledu.“ Napose je dobro ove riječi ponavljati navečer prije spavanja. Ako je potrebno, ponoviti ih i nekoliko stotina puta i tako zaspati da to budu naše posljednje riječi toga dana. Tada će i naša podsvijest primiti ovu važnu poruku, pa će i ona biti obogaćena, a to znači da ćemo mi kao čitava osobnost, cjelina svijesti i podsvijesti biti prožeti predivnom mišlju sv. Pavla apostola koji nas želi uvjeriti kako smo u Kristu uistinu postali bogati u svakom pogledu.

Pročitaj više

Hubert kao nestašni mladić i strastveni lovac ni za najveće blagdane ne bi propustio lov loviti. Loveći tako i na Veliki petak, naiđe na vitorogog jelena, a u sam čas kada ga je htio strelicom usmrtiti, ugleda mu usred zlatnog rogovlja svjetao križ i čuo je poziv na obraćenje, te da ode do biskupa Lamberta.

ONI ROKAJU ZA GOSPODINA

U 465. izdanju emisije „Oni rokaju za Gospodina“, pater Anto Bobaš povezuje dva svijeta koja se rijetko susreću: tišinu samostana sv. Martina iz Porresa i pozornice Wackena. Dominikanac, „brat metla“, čovjek tihe svetosti i milosrđa prema ranjenima i – festival na kojem gitare vrijede kao zastave plemena.

Običaj da otac uvede kćer u crkvu i da je dovede do oltara, ne potječe od Biblije, nego je to poganskih i društvenih tradicija u kojima se žena smatrala “vlasništvom” obitelji. Ovaj običaj je iz starijih civilizacijskih običaja, u kojima je otac doslovno “predavao” svoju kćer mužu. Taj čin je imao značenje predaje vlasništva – djevojka je prelazila iz očeve kuće u muževu.