“Na ovaj milosni dan 44. godišnjice Gospinih ukazanja u Međugorju, obraćamo vam se povodom nedavnog Dekreta Dikasterija za nauk vjere u svezi s fra Jozom Zovkom, a koju ste u Biskupiji i Provinciji i sami prenijeli. Uz odredbu Dikasterija da se fra Jozi „ukida obveza nedolaska u Bosnu i Hercegovinu“, između ostalog, strogo mu se naređuje, da mora:
– ostati nepovezan s “međugorskim fenomenom”
– ne obavljati pravne poslove i ne djelovati u upravnim tijelima bez pismenog dopuštenja ad actum generalnog ministra
– ne nastupati javno
– ne davati intervjue
Kako li samo pri tome jadno zvuči navođenje čina „ljudskosti i kršćanskog suosjećanja“ što je fra Jozi konačno „dopušteno“ vratiti se u svoj rodni kraj, u svoju zemlju. Kao da još nismo izišli ni iz vremena prije Krista, kad je Publije Ovidije Nazon, na generacije utjecajni majstor elegantna i dotjerana stiha, Dekretom iz Rima, tu uz vatikanske zidine, bio protjeran iz vlastite domovine, a što se smatralo strožom kaznom od smrtne. Uz to, ove navedene zabrane su kao doslovce prepisane iz nedavnih presuda Haaškog suda i nekima nevino osuđenima.
Čvrsto držimo da je nužno i za dobro sviju podignuti glavu iznad hijerarhijskih crkvenih ograda i klanaca te otkriti mase naroda po svijetu, na kojima je značajno pozitivan odjek i utjecaj fra Jozine žrtve kao i njegova doprinosa od samog počeka fenomenu Međugorja. Kao da fra Jozi Zovki nije bilo dovoljno muke s komunističkim vlastima, sudovima i tamnicama, pa mu je još sada u odmakloj dobi i u Crkvi neki, koji sve glasnije govore o milosrđu, tovare.
Zbog svega rečenog, najuljudnije i s dužnim poštovanjem Vas molimo, da svi poduzmete i učinite što je u Vašoj moći – za ljudski odnos hijerarhije naše Majke Crkve prema fra Jozi Zovki. Ako zbog ničeg drugog, onda da ova Sveta godina Božjega milosrđa i potpuna oprosta ne ostane s crkvene strane u ovom slučaju samo kula od karata.
Fra Šimun Šito Ćorić, s velikom skupinom vjernika
Švicarska, na 44. godišnjicu Gospinih ukazanja u Međugorju”
