
Gospodine Isuse, na tvom križnom putu nema djece. Negdje su ih odrasli sakrili da ne vide strahotu, koju su ti počinili. Ali Ti nisi zaboravio djecu! Uplakanim ženama govoriš: „ Plačite nad sobom i nad djecom svojom!“ Sada smo mi djeca s tobom na križnom putu i želimo promatrati s tvojom majkom što si sve pretrpio za sve ljude i za nas djecu da nam otvoriš vrata vječne domovine. Primi nas kao klanjatelje tvojoj ljubavi i uči nas kako se voli na tvoj način.

Blaženi Alojzije Stepinac i sluga Božji kardinal Kuharić pridružuju se svjedocima vjere koji su u tamnim vremenima pokazali da je Bog doista blizu onima koji ga zazivaju. No Božja blizina traži odgovor vjere, molitve, sakramenata, ljubavi prema bližnjemu, poručio je mons. Dražen Kutleša u propovijedi na 24. obljetnicu smrti kardinala Kuharića u propovijedi koju prenosimo u cijelosti.

Ono što se neposredno moglo primijetiti od časa kad je ondje pokopan, to je činjenica da su vjernici sada hodočastili i molili ne samo uz sarkofag bl. Alojzija nego i uz grob kardinala Kuharića. Time pokazuju kako uspomena na njega živi i kako vjeruju da je on Božji ugodnik, a to onda znači kako može kod Boga za njih zagovarati.

Kao mlad svećenik bio je progonjen od tadašnjih komunističkih vlasti, koje ga ni kao biskupa nisu voljele, koje su ga do kraja mrzile i stvarale mu velike neugodnosti. Posebno su mu zamjerale što je otvoreno brano nevinost kardinala Alojzija Stepinca i što je ustrajno promicao jedinstvo domovinske i iseljene Hrvatske.

Tražili su me najprije u kući mog stana, onda kod Težakovih, onda kod Garašićevih. Kod Garašićevih su pucali u psa. Dobio je tri metka, ali je preživio. Vratili su se natrag u kuću. Neko su vrijeme čekali, a onda su provalili u moju sobu. Razbili su raspelo, teško oštetili kalež, strgali pokaznicu, odnijeli svu moju odjeću (reverendu, odijela, kaput).