Kleveta uništava u ljudima Božje djelo. Svi smo mi grešnici. Svi mi imamo grijeha, ali kleveta je nešto drugo. Ona jest grijeh, sigurno, ali je nešto drugo. Kleveta želi uništiti Božje djelo; kleveta se rađa iz vrlo zle stvari – rađa se iz mržnje. A tko prouzrokuje mržnju, taj je Sotona. Kleveta uništava Božje djelo u ljudima, u dušama. Kleveta rabi laž kako bi išla naprijed. I nemojmo sumnjati u to. Gdje je kleveta, tamo je Sotona, upravo on. (…)
Ljubomora je uzrok ubijanja, također i zavist. Kroz ta je vrata đavao ušao u svijet. Sveto pismo veli: „Po Đavlovoj zavisti zlo je ušlo u svijet“. Ljubomora i zavist otvaraju vrata zlu i razbijaju zajednicu. Kad neki članovi kršćanske zajednice pate od zavisti i ljubomore, ona biva podijeljena: jedan protiv drugoga. Jak je to otrov. Taj otrov nalazimo na prvoj stranici Svetoga pisma. Zavidna, ljubomorna osoba, puna je gorčine: ne zna pjevati, ne zna zahvaljivati, ne zna za radost, uvijek gleda ‘što ima onaj, a ja nemam’. To su vrata gorčine koja se širi na cijelu zajednicu. To su sijači gorčine.
Ogovaranja također izazivaju ljubomoru i zavist. Takvo ponašanje ne podnosi da netko nešto ima: rješenje je poniziti drugoga da ja budem malo viši, a za to su najpodesnija ogovaranja. Uvijek istražuj i vidjet ćeš da se u pozadini ogovaranja skrivaju ljubomora i zavist. Ogovaranja dijele, uništavaju zajednicu. Ogovaranja su đavolsko oružje.
Koliko je lijepih zajednica napredovalo, a potom je u nekog njezina člana ušao crv ljubomore i zavisti, a s tim žalost, gnjev i ogovaranjâ. Osoba pod utjecajem zavisti i ljubomore ubija, kako veli apostol Ivan: Tko god mrzi svoga brata, ubojica je. A zavidnik, ljubomorna osoba, počinje mrziti brata.
Molimo za naše kršćanske zajednice da se sjeme zavisti ne posije među nas, da zavist ne uzme mjesta u našem srcu, u srcu naše zajednice, da možemo napredovati radosno hvaleći Gospodina. To je velika milost, milost da se ne padne u žalost, gnjev, ljubomoru i zavist.
