Sanjam papinstvo koje će sve više biti u znaku službe i zajedništva.
Za mene je bilo vrlo intenzivno iskustvo u srpnju 2018. u Bariju, gdje sam ekumenski molitveni susret za mir na Bliskom istoku održao zajedno s dvadeset dvojicom patrijarha i poglavara istočnih kršćanskih Crkava i zajednica. Katolici, pravoslavci, protestanti, svi zajedno. Bilo je predivno.
To je papinstvo: služba. Najdraža mi je papinska titula Servus servorum Dei, sluga slugu Božjih. Koji služi sve, koji služi svima.
Kad mi je dva mjeseca nakon izbora došao na korekturu Papinski godišnjak, vratio sam prvu stranicu s papinskim naslovima: Vikar Isusa Krista, Nasljednik princa apostolskog, Suveren, Patrijarh… Sve van: samo Rimski biskup. Ostalo je prebačeno na drugu stranicu.
Tako se predstavljam od prvoga dana, jednostavno zato što je to istina. Istiniti su i ostali naslovi, povijest i teolozi dodali su ih i s razlogom, ali upravo zato što je papa bio i jest biskup Rima.
(…)
Crkva će nastaviti dalje, u njezinoj povijesti ja nisam ništa više od koraka. No i papinstvo će nastaviti zreti i ja se nadam da će u svome zrenju gledati i unatrag, da će sve više poprimati ulogu iz prvoga tisućljeća. U jedinstvu s pravoslavcima, što ne znači da pravoslavci moraju postati katolici. Govorim o onom jedinstvu u služenju na se pozivaju i riječi Ivana Pavla II., o onom potpunom i vidljivom zajedništvu svih kršćanskih zajednica, što je »Kristova žarka želja«, put kojim treba ići bez oklijevanja.
Izvor: “Nadaj se” (Znanje, Zagreb)
