„Manje etiketa, više priča; manje sterilnih kontrasta, više sklada u Duhu“, poruka je pape Lava XIV. u apostolskom pismu koje je uputio 27. listopada putem 60. obljetnice koncilske deklaracije Gravissimum educationis
Papa je u pismu podsjetio na središnju ulogu obrazovanja u prepoznavanju i poštivanju dostojanstva osobe. Ne samo da svatko ima pravo na obrazovanje, nego su katolička nastojanja uvijek bila usmjerena prema obrazovanju i odgoju siromašnih i marginaliziranih. Istaknuo je tri imperativa današnjice: njegovanje unutarnjeg života duše, kritičku uporabu tehnologije i mir.
“Drugi vatikanski sabor podsjetio je Crkvu da odgoj i obrazovanje nije pomoćna aktivnost nego čini tkivo evangelizacije: ono je konkretan način na koji Evanđelje postaje odgojna gesta, odnos, kultura. Danas, kada se suočavamo s brzom promjenom i dezorijentirajućim nesigurnostima, to nasljeđe pokazuje iznenađujuću otpornost. Koncilska deklaracija Gravissimum educationis potvrđuje pravo svake osobe na obrazovanje, i ukazuje na istinu da je obitelj prva škola ljudskosti”, napisao je Sveti Otac. “Živimo u složenom, fragmentiranom, digitaliziranom obrazovnom okruženju. Upravo iz toga razloga mudro je zastati i ponovo usredotočiti naš pogled na ‘kozmologiju kršćanske paideje’: vizija koja je tijekom stoljeća bila sposobna obnoviti se i pozitivno nadahnuti sve višestruke vidove obrazovanja. Od svojih početaka, Evanđelje je stvorilo ‘odgojne konstelacije’: iskustva koja su i ponizna i snažna, sposobna protumačiti duh vremena, sačuvati jedinstvo vjere i razuma, između misli i života, između znanja i pravde. U olujnim trenutcima, one su bile pojas za spasavanje; u mirnim vremenima, bile su razvijoreno jedro. Svjetionik u noći koji vodi plovidbu”, pojasnio je Papa.
Razum, vjera i nada
“Obrazovanje i odgoj – kako sam podsjetio u svojoj apostolskoj pobudnici Dilexi te – jedan je od naviših izraza kršćanske ljubavi. Svijet treba tu vrstu nade”, istaknuo je. Podsjetio je kako se u isusovačkom ratio studiorum (planu studija) bogatstvo skolastičke tradicije stapa se s ignacijevskom duhovnošću, time prilagođavajući kurikul koji je oblikovan na interdisciplinaran način i otvoren eksperimentima. U sedamnaestostoljetnome Rimu sv. Josip Kalasancijski otvorio je besplatne škole za siromašne, svjestan da je pismenost i umijeće računanja stvar dostojanstva čak i prije nego vještine. „Temelj ostaje isti: osoba, slika Božja (Post 1, 26) sposobna za istinu i odnos. Stoga, pitanje odnosa razuma i vjere nije neobvezno poglavlje“, istaknuo je papa Lav. „Religijska Istina nije tek dio, nego uvjet općega znanja“, kako je rekao sv. Ivan Henrik Newman, osobito je važna pouka za današnjicu. „Cor ad cor loquitur“ – Srce govori srcu – bio je glavni motto kardinala Newmana, preuzet iz pisma sv. Franje Saleškoga: „Iskrenost srca, a ne obilje riječi, dotiče ljudska srca“. “Poučavanje i odgajanje čin je nade i žar koji se obnavlja jer očituje obećanje koje vidimo u budućnosti čovječanstva. Specifičnost, dubina i širina odgojnoga djelovanja je posao – mističan koliko i stvaran – ‘činjenja da biće živi u punini…brige za dušu’ kako čitamo u Platonovoj Obrani Sokratovoj (30 a-b)“, napisao je Papa.
Istina se traži u zajedništvu
„Svaki je čovjek sposoban za istinu, no putovanje je mnogo podnošljivije kada se napreduje uz pomoć drugoga. Istina se traži u zajedništvu. Dokument Gravissimum Educationis upozorava na opasnost redukcije obrazovanja na funkcionalnu obuku ili ekonomski alat: osoba nije „popis vještina“ i ne može biti svedena na predvidljivi algoritam, nego je lice, priča, poziv“, napisao je Papa. Upozorio je da obrazovanje nije tek prenošenje sadržaja, nego i učenje vrlina. Kao i da sveučilište i katolička škola bez vizije riskira učinkovitost bez duše, standardizaciju znanja koja tada postaje duhovno osiromašenje. Brze i duboke promjene izlažu djecu, adolescente i mlade ljude nečuvenoj ranjivosti, stoga istinski odgoj i obrazovanje nije dovoljno tek sačuvati; mora ga se ponovo pokrenuti. „Tražim od svih obrazovnih tijela da započnu novo doba koje će govoriti srcu novoga naraštaja, uspostavljajući ponovo znanje i smisao, vještinu i odgovornost, vjeru i život“, poručio je Sveti Otac.
Tri prioriteta usred teškoća
„Ističem tri prioriteta: prvi je unutarnji život. Mladi ljudi traže dubinu, trebaju prostor za tišinu, razlučivanje i razgovor sa svojom savješću i Bogom. Drugi je prioritet digitalni čovjek; poučavajmo kritičku uporabu tehnologije i umjetne inteligencije, smještajući osobu ispred algoritama, usklađujući tehničku, emocionalnu, socijalnu, duhovnu i ekološku inteligenciju. Treći je prioritet nenaoružan i razoružavajući mir: ‘Blago mirotvorcima’ (Mt 5, 9) postaje metodom i sadržajem učenja“, napisao je Papa.
Istaknuo je važnost povlaštene opcije za siromašne te podsjetio da je katoličko obrazovanje posebno usmjereno na njih. „Katoličke obrazovne konstelacije nadahnjujuća su slika načina na koji se tradicija i budućnost isprepleću bez proturječja: živa tradicija koja seže prema novim oblicima prisutnosti i služenja. (…) Svjesni smo teškoća: hiperdigitalizacija može usitniti pozornost; kriza odnosa može raniti psihu; socijalna nesigurnost i nejednakosti mogu ugasiti čežnju. Pa ipak, upravo ovdje, katoličko obrazovanje može biti svjetionik: ne nostalgično utočište, nego laboratorij razlučivanja, pedagoške inovacije i proročkoga svjedočenja. Crtati nove zemljovide nade: to je hitna zadaća“, poručio je.
„Obitelj je prvo mjesto odgoja“
Papa Lav u pismu je istaknuo obitelj kao središte odgoja i obrazovanja, što implicira da su roditelji prvi poučavatelji i odgajatelji svoje djece, čija prirodna odgojna prava škola i država moraju poštivati. „Obitelj ostaje prvo mjesto obrazovanja. Katoličke škole surađuju s roditeljima; one ih ne zamjenjuju, jer „dužnost (odgoja, op. M.K.P.) prvenstveno spada na njih“, napisao je Papa.
„Obitelj je prvo mjesto odgoja“
Papa Lav u pismu je istaknuo obitelj kao središte odgoja i obrazovanja, što implicira da su roditelji prvi poučavatelji i odgajatelji svoje djece, čija prirodna odgojna prava škola i država moraju poštivati. „Obitelj ostaje prvo mjesto obrazovanja. Katoličke škole surađuju s roditeljima; one ih ne zamjenjuju, jer „dužnost (odgoja, op. M.K.P.) prvenstveno spada na njih“, napisao je Papa.
Problemi naznačeni, imperativ je mir
Apostolsko pismo pape Lava XIV. o odgoju i obrazovanju njegov je prvi samostalni učiteljski dokument. U njegovim je redcima prisutna blaga narav prvoga američkog pape. Probleme priznaje i imenuje, no mnogo više prostora posvećuje onom dobrom i lijepom u odgoju i obrazovanju. Problemi s kojima se učenici, studenti i njihovi nastavnici svakodnevno susreću – gubitak koncentracije, osiromašenje općeg znanja, relativizacija istine, ideologizacija znanosti i ignoriranje činjenica nauštrb mišljenja i osjećaja, poricanje prava roditelja, ispuštanje svega što miriši na vjeru i domoljublje iz kurikula i drugo – nisu glavna tema dokumenta. K tome, tu je i problem gubitka identiteta katoličkih obrazovnih ustanova na Zapadu, koji se pokazao u svoj svojoj oštrini u rujnu 2024. kada je papa Franjo grubo prozvan na Katoličkom sveučilištu u Louvainu jer je rekao da su muškarac i žena različiti, jednakoga dostojanstva, te da nije čovječno maskulinizirati ženu. O svemu tome papa Lav nije pisao. Ipak, inzistirajući na dijalogu i miru, na jednome je mjestu napisao da „mir nije odsutnost konflikta: on je nježna snaga koja odbija nasilje“. Poruka dijaloga i mira u srži je njegove misli: „Razoružajte riječi jer odgoj i obrazovanje ne napreduje polemikama, nego krotkošću koja zna slušati. Podignite oči.“
