Draga braćo i sestre, u Evanđelju ove nedjelje (Lk 6, 39-45) Isus nas navodi na razmišljanje o dva od pet osjetila: vidu i okusu.
U vezi s vidom, traži od nas da uvježbamo oči da dobro promatraju svijet i sude o bližnjemu s ljubavlju. Kaže ovako: „Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu“ (r. 42). Samo tim pogledom punim brige, a ne osude, bratsko ispravljanje može biti vrlina. Jer ako nije bratsko, nije ispravljanje!
Što se tiče okusa, Isus nas podsjeća da „svako se stablo po svom plodu poznaje“ (r. 44). A plodovi koji dolaze od čovjeka su, na primjer, njegove riječi, koje dozrijevaju na njegovim usnama, tako da „iz obilja srca usta mu govore“ (r. 45). Loši plodovi su nasilne, lažne, prostačke riječi; dobri su pak plodovi prave i iskrene riječi koje daju ljepotu našim razgovorima.
Možemo se, dakle, zapitati: kako ja gledam na druge ljude, koji su moja braća i sestre? I kako se osjećam kad me gledaju? Krase li moje riječi ljepota i sklad ili iz njih izbija gorčina i ispraznost?
Sestre i braćo, ponovno vam upućujem ove misli iz bolnice, u kojoj se, kao što znate, nalazim već niz dana, praćen liječnicima i zdravstvenim djelatnicima, kojima zahvaljujem na pažnji kojom se brinu za mene. U svom srcu osjećam „blagoslov“ koji se krije u krhkosti, jer upravo u tim trenucima učimo se još više pouzdavati u Gospodina. Zahvaljujem, istodobno, Bogu što mi daje priliku da tijelom i duhom dijelim stanje tolikih bolesnika i patnika.
Želim vam zahvaliti za molitve koje se uzdižu Gospodinu iz srca tolikih vjernika iz mnogih dijelova svijeta: osjećam svu vašu ljubav i vašu blizinu i, u ovom trenutku, osjećam kao da me „nosi“ i podupire sav Božji narod. Hvala svima!
I ja molim za vas. Molim prije svega za mir. S ovog se mjesta rat čini još apsurdnijim. Molimo za napaćenu Ukrajinu, za Palestinu, Izrael, Libanon, Mjanmar, Sudan, Kivu.
Povjeravamo se s pouzdanjem Mariji, našoj Majci. Ugodnu vam nedjelju želim i doviđenja.
