Presveta Djevica Marija ukazala se u Espisu blizu Moissaca u Francuskoj dječačiću, malom Gillesu (Žilu) Bouhours. „Sveta Djevica nije umrla. Uznesena je na nebo tijelom i dušom“, glasila je poruka koju je Njegovoj Svetosti Piju XII. dao Gilles Bouhours 1. svibnja 1950. kad je imao pet godina. Grob mu se nalazi na groblju Seilhan u okrugu Haute-Garonne (Visoka Garona), četiri kilometra od Montréjeaua na putu Saint Bertrand de Comminges.
Obitelj Bouhours prima 30. rujna 1947. u svoj dom u Arcachonu jednu od vidjelica iz Espisa. Djevojčice Claudine i Nadine Combalert (22.8.1946.) čuvale su jato gusaka blizu šume u Espisu. Odjednom vide „jednu gospođu, obučenu u crno, haljina joj je ukrašena ivančicama, s više kruna“. Onoga dana (30. rujna 1947.) „jedna gospođa u bijeloj haljini, sa žutim velom na glavi, ukazuje se njihovom sinu Gillesu (1944. – 1960), rođenom u Bergeracu koji je poslije obavljene devetnice ozdravio od encefalnog meningitisa. Gospa traži od njega da ide u Espis. Otac ne zna gdje se to nalazi i Gilles dobije odgovor: „Kraj Moisacca.“ Otac vodi jednu od vidjelica da se susretne sa Gillesom koji ima ukazanje.
Gilles odlazi u Espis 13. veljače1947. godine, gdje njegova mlada dob i njegovo jasno uvjerenje privlače pozornost. Od povratka u Arcachon ima česta ukazanja. Vraća se u Espis 13. veljače 1948. (glasoviti 13. u mjesecu). Tamo će se vraćati svaki mjesec (u međuvremenu ima i druga ukazanja) trideset dva puta sve do kolovoza, ali 13. rujna 1950. kad mu je zabranio biskup, neće se više vratiti u šumu Espisa. Ukazanja će se nastaviti kod njega u Moisaccu i Seilhanu.
Tražio je da vidi Papu i da mu prenese tajnu. Kod prve audijencije 10. prosinca 1949. nije uspio ništa reći. Kod druge audijencije 1. svibnja 1950. rekao je papi Piju XII. svoju tajnu: „Sveta Djevica nije umrla. Uznesena je i tijelom i dušom na nebo.“
Mali Gilles
Godine 1950. papa Pio XII. spremao se proglasiti dogmu uznesenja Blažene Djevice Marije. Tražio je od Boga jedan znak za to. Možda je upravo bio to sadržaj tajne koju mu je prenio ovaj dražesni dječačić.
1. studenoga 1950. Papa Pio XII. proglasio je dogmu uznesenja Blažene Djevice Marije, Majke Božje koja je po apostolskoj tradiciji i nauku Crkve uzeta na nebo s dušom i tijelom.
Podrijetlo i prvi izvanredan čin
Gilles je rođen 27 studenoga 1944., na blagdan Čudotvorne medaljice, u izvornoj obitelji okruga Mayenne. Petero djece rođeno je u braku Gabriela Bouhoursa (1913.), limara, i Magdalene r. Cornilleau (1911.).: Tereza (1937.), Jean-Claude (1939.), Gilles (1944.), Marc (1947.) i Michel (1951.).
Roditelji su morali više puta mijenjati prebivalište. Majka je zbog bolesti kralježnice išla često u toplice. 1953. nastanjuju se u Seilhanu (Haute Garonne) u kući „Marronniers“.
Bog je intervenirao vrlo rano u Gillesovu životu. Kad je imao devet mjeseci, obolio je od meningitisa koji je često smrtonosan. Poslije savjetovanja s liječnicima na lokalnoj razini kao i u Bordeauxu, došli su do zaključka: samo molitva može spasiti dijete.
Jedna sestra, članica Malih sestara siromašnih, prijateljica obitelji, zatražila je od njegovih roditelja da stave dvije sličice pod Gillesov jastuk, jednu sv. Terezije od Djeteta Isusa s njezinim moćima (komadić bijele tkanine) i jednu sliku o. Danijela Brottiera (1876. – 1936.), člana Kongregacije Svetoga Duha, nekadašnjeg misionara u Africi i upravitelja sirotišta u Parizu.
Prošle su tri noći bez poboljšanja. Iduće noći roditelji, već umorni, pozaspali su. Kad su se probudili, Gilles je disao normalno. Čudo: nema objašnjenja za prestanak temperature, a crvenilo u obliku slova T bilo je vidljivo na oba obraza.“
Jedan drugi pomalo zbunjujući čin privlači pozornost: sličica o. Brottiera je netaknuta, a sličica sv. Male Terezije je razderana. Što više, dvije crvene niti koje su držale moći su nestale!
Magdalene i Gabriel Bouhours su uvjereni da je „Mala Terezija“ izmolila od Boga ozdravljenje njihova djeteta. Zato će joj uskoro hodočasti u Lisieux.
8. rujna 1948. doktor Dives, liječnik koji je vodio brigu o njemu, piše svom kolegi liječniku Carrièreu: „On (Gilles) se izvukao s velikom mukom iz ovoga zla, očito bez posljedica. Probava je u redu i čini se da je savršenog zdravlja u trenutku kad su roditelji napustili Bergerac.“
Početak ukazanja
Trideseti je rujan 1947. godine. Obitelj Bouhours stanuje u Arcachonu. Gilles ima dvije godine i deset mjeseci. To je jedno dražesno dijete kao i druga djeca njegove dobi.
Toga dana prvi put mu se ukazuje Djevica Marija. Dijete pokazuje da je od njega Marija tražila da pođu u Espis gdje se ona već ukazuje drugim mladim osobama i da će se ona ubuduće ukazivati samo njemu. Otac kao da ignorira sve to dok nije spomenut Espis. Našao je mjesto na karti. Gabriel Bouhours se uputi u Espis što je brže mogao. Želi se uvjeriti u istinitost toga. To je prvi kontakt s događajima ovoga mjestanca koji su odigrali jednu vidljivu ulogu u životu „maloga Gillesa“, ali ne i bez komplikacija s obzirom na crkvene vlasti.
Gilles i Espis
Espis je mjesto smješteno u okrugu Tarn-et-Garonne, biskupija Montauban, u kojem se 1946. govori o ukazanjima Blažene Djevice Marije. Događaj je zabilježen u kronici prije nego su crkvene vlasti stale tome na put.
22. kolovoza 1946. Claudine i Nadine Combalert čuvaju stado gusaka blizu šume u Espisu. Iznenada vide „gospođu obučenu u crno“ s „haljinom ukrašenom ivančicama“. Ukazanje se ponavlja i idućega dana. I jedno treće dijete potvrđuje da ima viđenje. Od 31. kolovoza i jedan četrdesetogodišnjak tvrdi da vidi Gospu koja je izjavila: „Ja sam Bezgrješno Začeće.“
Organiziraju se pomalo hodočašća. Ali 12. prosinca 1946. msgr. Théas, biskup Montaubana, u jednom privatnom razgovoru smatra da ukazanja nisu istinita i da je riječ o iluziji. 4. svibnja 1947. donosi negativan sud i jednu odredbu kojom će suspendirati a divinis svakog svećenika koji bi se ubuduće uputio u Espis.
Rezultati komisije
Nakon odlaska msgr. Théasa u biskupiju Tarbes i Lourdes, njegov nasljednik msgr. de Courrèges, uspostavi 1. veljače 1950. jednu komisiju koja će istražiti slučaj. Rezultati komisije su: riječ je o sugestiji, halucinaciji, isključuje se svaka mogućnost nadnaravnoga…
Kanonska sudbina Espisa, pak, ne ugrožava autentičnost „maloga Gillesa“ i njegova ukazanja. Neke su novine pokušale izjednačiti ove dvije stvari, a da nisu pokušale odvojiti pšenicu od kukolja.
Gilles Bouhours je u više navrata došao na mjesta; i to je bilo dostatno da se sve pomiješa. Evo što se stvarno dogodilo: Gabrijel Bouhours, kad je stigao u Espis, pitao je jednu od vidjelica da dođe k njemu i potvrdi ili ne potvrdi tvrdnju svoga sina.
Uvečer 30. rujna 1947. ova djevojčica je stigla do obitelji Bouhours. Po njezinu svjedočenju ona je vidjela u vrtu obiteljske kuće Svetu Djevicu u liku Gospe Lurdske. Gabrijel, Tereza, Jean stižu: samo posljednji (Gilles) vidi. On izjavljuje: „Sveta Djevica je na vodi. Ona siječe vodu štapom. Ja vidim dva štapa na nebu.“
On opisuje Mariju s „kapuljicom“ što znači da ona nosi koprenu na glavi. Na pitanje što znače „štapovi“, on pokušava protumačiti dječjim rječnikom da je riječ o jednom križu. Nakon toga opisuje nešto strašno: „žuti dim“ se diže u nebo i Djevica „plače.“
Raznolika ukazanja
Zahvaljujući primljenim svjedočanstvima uživo i preko Gillesovih roditelja poznata su Marijina očitovanja njihovom djetetu sve dok ga je Bog pozvao k sebi.
2. listopada Gilles vidi Djevicu kako obilno „krvari“.
„Boli li te?“ pita je. „Jesi li pala? Drži moju maramicu (…) Drži, Sveta Djevice, dođi do mene, daj mi ruku (…) tata i mama su tu.“
Idućih 4. i 6. listopada Gospa se kratko ukazuje Gillesu.
18. listopada vidi veliki križ na nebu. Prekosutra mu se ukazuje sveta Mala Terezija. Po njegovim riječima ona „mu baca cvijeće“.
13, siječnja 1948. u Espisu Gospa mu se ukazuje u još dva navrata i kao prvi put na ovome mjestu traži od njega da se postojano moli Presvetom Srcu njezina Sina.
8. veljače dijete je vidjelo više „križeva na nebu“.
10. veljače obitelj Bouhours odluči hodočastiti u Lurd. „Mali Gilles“ nema viđenje u svetištu. Primjećuje kako je lijepo u Lurdu, ali su njegova ukazanja ljepša.
Ali sutradan on vidi Mariju kako lije „krvave suze“, a prekosutra ona ga grli.
13. ožujka 1948. Gilles objašnjava: „Ona me je zagrlila, ali je ja nisam poljubio.“
13. travnja vidi Gospu u tri navrata u Espisu, zatim više puta tijekom mjeseca svibnja u različitim mjestima njegove sobe, u „nebu“, u vrtu obiteljske kuće…
4. lipnja 1948, Gilles izvješćuje svoje o liku Ukazanja: „Sveta Marija, Majka Božja.“ I 10. lipnja : „Sveta Majka Milosti.“
13. lipnja nema ukazanja. Obitelj odluči poslušati odgovorne u Crkvi pa se ne vraća u Espis. Gilles je primio naredbu na jedan unutarnji način.
24. lipnja kaže Gilles svojoj majci golemu riječ: „Gospa će doći i vidjeti me u malom vrtu poslije nedjelje. Neće danas, ona nema vremena!“
„Što ona čini?“ pita majka. „Svakako, ne večerava. Ona ukrašava nebo cvijećem“, odgovori Gilles.
Od 13. srpnja Ukazanje traži da ne bude slavljena sveta misa u Espisu radi poslušnosti Crkvi. „Mali Gilles“ pokušava uzalud prenijeti poruku službenom svećeniku.
Biblijska viđenja
15. kolovoza 1948. dijete ima viziju. Opisuje je slikovito. „Ja vidim kao jedno veliko dugme (zemlja), a na njemu veliku životinju kao jedan veliki gušter s velikim repom i velikim šapama. Nedaleko vidim kao jednog gospodina s perjem na leđima.
A da to i ne zna, vjerojatno Gilles vidi sv. Mihaela i oblik zla koje dominira u svijetu u ono vrijeme. Gospa, obučena u plavo, ali bez koprene, traži od njega da slijedi procesiju koju su organizirali hodočasnici u Espisu i da pjevaju: „Kod nas budi Kraljice!“
Idućih tjedana Gospa zahtijeva da se više moli.
13. listopada Gospa mu „otkriva“ „bitke“ koje je vodio sv. Mihael u korist duša.
13. prosinca Gospa otkriva Gillesu tajnu za Papu. Dijete odgovara ocu koji želi znati o kakvoj je tajni riječ: „Ona mi je nešto rekla. Kada bih ja to tebi kazao, bila bi to dva grijeha.“
13. studenoga 1949. tražila je Gospa molitvu za sve bolesnike i rekla mu: „Mali Gilles, ti treba da ideš u Rim vidjeti Papu.“
Putovanje u Rim
Organizirano je prvo putovanje u Rim. Usprkos financijskim poteškoćama otputovali su Gillles i njegov otac. 12. prosinca 1949. prva audijencija s Pijom XII. Taj dan dijete nije ništa reklo, jer nije bilo samo s Papom, kako je to savjetovala Gospa. Nužno je organizirati drugo putovanje.
Malo poslije stigla je poštom loša vijest kako Papa ne može organizirati drugu audijenciju za Gillesa.
Osam dana poslije nakon Ukazanja traži Gospa ponovo da Gilles pođe u Vatikan i obavijesti Papu o „tajni“. Gilles i otac ponovo otputuju. Ovaj put Papa je promijenio mišljenje. Prihvatio je da samo dijete primi u audijenciju 1. svibnja 1950.
Kad se pojavio Pio XII., Gilles je zapljeskao rukama i povikao : „Živio Papa!“
Poslije audijencije bio je veoma veseo. Nazočnima je otkrio tajnu: „ Gospa nije umrla. Uznesena je na nebo tijelom i dušom.“
Putovi Gospodnji
Iz povjerljivih izvora saznaje se kako je Pio XII. tražio od Gospodina znak tijekom Svete godine 1950. treba li proglasiti dogmu (istinu) o uznesenju Blažene Djevice na nebo. Je li ovo sa Gillesom bio znak, nije nigdje obznanjeno, ali je činjenica da je Pio XII. proglasio dogmu 1. studenoga 1950.
Gilles je obavio svoje poslanje na zemlji. Ipak, viđenja su nastavljena od 1950. do 1958.
13. svibnja 1950. Gilles najavljuje: „Idućeg 13. lipnja ja trebam imati bijelu haljinu. Morat ću ići bosih nogu kao i mali Isus za obraćenje grješnika.“
15. kolovoza 1954. Gospa mu izjavljuje: „Ja sam Kraljica Spasiteljeva. To možeš reći gospodinu župniku.“
Idućega 5. studenoga za vrijeme svete mise na čast Presvetoga Srca Gilles vidi Gospu. Ona se „poklanja“ na riječi konsekracije (Posvete).
13. siječnja, veljače i ožujka 1955. prvi put „izlaze zlatne i svjetleće zrake iz (Gospinih) sklopljenih ruku“.
20. ožujka Gilles je žalostan: „Ja neću više vidjeti Gospu.“
Ukazala mu se 15. kolovoza posljednji put. Odlazi u kuću Vječnoga Oca 26. veljače 1960.
Nakon njegove smrti uslijedila su brojna čudesa i obraćenja. (Iz Chrétiens Magazine)
