Jednom su zgodom dvojica braće došla k nekom starcu koji je običavao jesti samo svaki drugi dan. Kad je ugledao braću, radnosno ih pogosti govoreći: “Dakako, post je važan. Ali ako netko jede iz ljubavi, ispunja dvije zapovijedi: odriče se svoje volje i postupa prema zapovijedi Božjoj da braću okrijepi.” Iz “Škrinje mudrosti” fra Mladena…
Jednom su zgodom dvojica braće došla k nekom starcu koji je običavao jesti samo svaki drugi dan. Kad je ugledao braću, radnosno ih pogosti govoreći: “Dakako, post je važan. Ali ako netko jede iz ljubavi, ispunja dvije zapovijedi: odriče se svoje volje i postupa prema zapovijedi Božjoj da braću okrijepi.”
Iz “Škrinje mudrosti” fra Mladena Hercega
Crkve nisu bile pune zato što je to bilo moderno, niti zato što se tražila društvena vidljivost. Vjera je bila mjesto otpora, utočišta i nade. Ljudi su dolazili jer su vjerovali, jer im je Bog bio oslonac, jer su u polnoćki prepoznavali svjetlo koje tama ne može ugasiti.
Još traju božićni blagdani, pa je prigoda još malo provjeriti svoje znanje o njima.
Pod krinkom napretka i slobode često se nudi pogled na svijet u kojem savjest postaje osobni osjećaj, a ne mjesto susreta s Bogom, vjera se gura u privatnost, a javni prostor preuzimaju bučne ideologije koje ne trpe Svjetlo Evanđelja. Najopasnija tama našega vremena ne skriva se u agresivnim napadima na vjeru. Ona je u tihoj navici življenja kao da Bog ne postoji.
