Jednom su zgodom dvojica braće došla k nekom starcu koji je običavao jesti samo svaki drugi dan. Kad je ugledao braću, radnosno ih pogosti govoreći: “Dakako, post je važan. Ali ako netko jede iz ljubavi, ispunja dvije zapovijedi: odriče se svoje volje i postupa prema zapovijedi Božjoj da braću okrijepi.” Iz “Škrinje mudrosti” fra Mladena…
Jednom su zgodom dvojica braće došla k nekom starcu koji je običavao jesti samo svaki drugi dan. Kad je ugledao braću, radnosno ih pogosti govoreći: “Dakako, post je važan. Ali ako netko jede iz ljubavi, ispunja dvije zapovijedi: odriče se svoje volje i postupa prema zapovijedi Božjoj da braću okrijepi.”
Iz “Škrinje mudrosti” fra Mladena Hercega
Višegodišnji problem samostanskog posjeda klarisa je i klizište na zapadnom dijelu, koje je uzrokovalo slijeganje nove zgrade i rušenje klauzurnoga zida na nekoliko mjesta.
Kad je fra Luka završio svoje i upravo kanio poći na Humac, zovu ga iz jedne kuće koja je pripadala fra Svetozaru da dođe blagosloviti. Fra Luka pomalo nervozno: pita: „Zar nije fra Svetozar bio u vas?“ „Jest, velečasni, bio je, ali nije blagoslovio“, uzvraća žena. O čemu je riječ? Kada je fra Svetozar došao, ponudili su ga da malo sjedne i s njima popije kavu, što je on i prihvatio. Tako su se, uz kavu zapričali, a onda se fra Svetozar sjetio da ima još dosta kuća za posjetiti, ustao pozdravio se s ukućanima i otišao dalje. Ni oni se nisu odmah sjetili da kuću nije blagoslovio, već tek kasnije.
Prije nekoliko godina postavili smo u vrtu jednu sasvim običnu drvenu klupu. Nije to bilo ništa posebno. Htjeli smo samo da postoji mjesto na kojem će čovjek moći sjesti, odmoriti se od buke i nekoliko trenutaka u miru promatrati kako dan polako odlazi.
