Jednom su zgodom dvojica braće došla k nekom starcu koji je običavao jesti samo svaki drugi dan. Kad je ugledao braću, radnosno ih pogosti govoreći: “Dakako, post je važan. Ali ako netko jede iz ljubavi, ispunja dvije zapovijedi: odriče se svoje volje i postupa prema zapovijedi Božjoj da braću okrijepi.” Iz “Škrinje mudrosti” fra Mladena…
Jednom su zgodom dvojica braće došla k nekom starcu koji je običavao jesti samo svaki drugi dan. Kad je ugledao braću, radnosno ih pogosti govoreći: “Dakako, post je važan. Ali ako netko jede iz ljubavi, ispunja dvije zapovijedi: odriče se svoje volje i postupa prema zapovijedi Božjoj da braću okrijepi.”
Iz “Škrinje mudrosti” fra Mladena Hercega
Naš život je neprestani izbor između urlika i pjesme. Urlik je buka koja može izraziti bunt, ali se lako pretvara u kaos. Pjesma je izraz radosti i smisla, koja dolazi iz srca koje zna da je ljubljeno.
Molitva krunice u javnom prostoru redovito izaziva oprečne stavove i otvara mnogo pitanja. S njima se, nakon objave teksta na našem portalu, susreo i dominikanac p. Anto Bobaš, koji odgovara na postavljena mu pitanja.
Rabiju dođe jednom neki bogataš. Njihov razgovor potraja prilično dugo. Zatim dođe na razgovor siromah kojega rabi otpusti već nakon nekoliko minuta. Vidjevši to, siromah se osjeti zapostavljenim i optuži rabija što je bogatašu posvetio mnogo vrmeena dok siromahe otpušta nakon kratkog rauzgovora. Zar ne bi morali biti pred rabijem svi Židovi jednaki? “Sigurno imaš…
