Priča nedjeljom: Rebe se ne želi parničiti s konjem

Jednom je čuveni cadik Jošua Hešel iz Apta, bio na uobičaje­nom obilasku svojih hasida. Kada ga je put naveo preko jednog strmog brda, umorni konj nije više mogao vuči kočiju. U strahu da kola ne povuku iznemoglog konja nizbrdo, rebe hitro skoči s kola i mirno nastavi gurati kočiju. Njegov ga pomoćnik začuđeno pogleda: “…

Autor: Vjerujem.hr
event 20.12.2024.
Photo: Pexels

Jednom je čuveni cadik Jošua Hešel iz Apta, bio na uobičaje­nom obilasku svojih hasida. Kada ga je put naveo preko jednog strmog brda, umorni konj nije više mogao vuči kočiju. U strahu da kola ne povuku iznemoglog konja nizbrdo, rebe hitro skoči s kola i mirno nastavi gurati kočiju.

Njegov ga pomoćnik začuđeno pogleda:

“ Ne razumijem zašto rebe služi konju, kada bi trebalo biti obrnuto.”

“Zato što se bojim da će me konj pozvati pred Din Tora (ra­binski sud); tužit će me za nedostatak sažaljenja, jer sam ga tje­rao da me vuče uzbrdo”, odgovori rebe.

“Čak i da se to dogodi,” nastavi pomoćnik, “rebe bi dobio par­nicu, zato što su konji stvoreni da služe ljudima.”

“Naravno,” mirno će rebe,”da bih ja dobio parnicu, ali ja ću se rađe penjati i silaziti nekoliko puta, nego da se parničim s ko­njem.”

Izvor: “Hasidska mudrost”, Večernji list, 2017.

Pročitaj više

Pojam „kulturološko kršćanstvo“ znači – voljeti plodove, ali prezirati korijen. Slušati božićne pjesme, diviti se zvonima i katedralama, a istodobno ne slušati Riječ Božju zapisanu na stranicama Evanđelja. Biti poput smokve koju je Isus prokleo – imala je lišće, ali nije imala ploda.

Razlika između domoljuba i koristoljuba je u tome što prvi poznaje zahvalnost, a drugi ne može voljeti ništa što mu ne koristi. Nalik djetetu koje roditelje grli samo kad mu daju novac, a prezre ih kad mu kažu ne. Domoljub osjeća duboku zahvalnost za slobodu koju su za njega drugi izborili. Za ljepote koje je baštinio i za jezik na kojem sanja. Iz te zahvalnosti raste osjećaj odgovornosti i spremnost na žrtvu. Da vrati što je primio, pa i više od toga.

Novi zavjet gotovo uopće ne govori o posljednjim danima Isusove majke, Blažene Djevice Marije, pa se o Marijinu kraju života i smrti govori uglavnom kroz vizije pojedinih kršćanskih mistika, poput Anne Katharine Emmerich, katoličke blaženice, čije su vizije objavljene u knjizi „Život Blažene Djevice Marije“, koja je dobila crkveni imprimatur, a na hrvatskom ju je otisnula „Naklada sv. Antuna“ iz Zagreba.